Naslovna Hrvatska 115. rođendan Botaničkog vrta u Zagrebu

115. rođendan Botaničkog vrta u Zagrebu

Iva Dobrović

Botanički vrt Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu utemeljio je 1889. godine profesor botanike dr. Antun Heinz (Sl. 1). Te je godine prof. Heinz od Kraljevske zemaljske vlade dobio zadatak da izradi nacrt i uredi botanički vrt. Nacrt je izradio zajedno s nadvrtlarom V. Durchanekom (Sl. 2), a ta se 1889. godina smatra godinom utemeljenja Botaničkog vrta, što znači da je ove godine Botanički vrt proslavio svoj 115. rođendan. U vrijeme osnutka Botanički vrt je zajedno s Botaničko-fiziološkim zavodom pripadao Matematičko-prirodoslovnom odjelu Mudroslovnog (Filozofskog) fakulteta, a od 1946. zajedno s Botaničkim zavodom u sklopu Biološkog odjela postaje dio Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, koji je osnovan te iste godine.


Sl. 1. Dr. Antun Heinz, osnivač Botaničkog vrta u Zagrebu


Sl. 2. Nadvrtlar V. Durchanek

Mjesto na kojem se Vrt nalazi (južna strana Marulićeva trga) bilo je prije stotinu godina na periferiji Zagreba, koji je u to vrijeme imao samo 38 000 stanovnika, a danas je to samo središte grada. Vrt je sastavni dio niza lijepih, starih gradskih trgova i perivoja poznatih pod nazivom Lenucijeva ili Zelena potkova. Zbog svoje velike obrazovne, kulturno-povijesne i turističke vrijednosti, te sveukupnog značaja za grad Zagreb i Republiku Hrvatsku, Botanički vrt PMF-a je od 1971. godine zakonom zaštićen kao spomenik prirode i kulture (spomenik vrtne arhitekture).

Sa samo 4.7 hektara ukupne površine Botanički vrt u Zagrebu jedan je manjih u Europi. Vrt je izgrađen u stilu engleskog perivoja sa slobodnim skupinama drveća i krivudavim stazama koje obrubljuju manje površine nepravilna oblika (ukupno 53 parcele ili polja), dok je samo cvjetni parter u francuskom stilu strogo simetričnih linija.

Samo nekoliko godina nakon osnutka, Botanički je vrt imao vrlo bogatu zbirku bilja. No tijekom vremena ona je zbog mnogih okolnosti znatno smanjena. Najsiromašnija je bila nakon II. svjetskog rata, ali dolaskom stručne upraviteljice dr. Sale Ungar, u roku od nekoliko godina ponovno je obogaćena te je brojčano postigla gotovo maksimum koji se mogao doseći s obzirom na površinu Vrta. U Vrtu danas uspijeva oko 5 000 stranih i domaćih svojti.

Sl. 3. Botanički vrt zimi

Tijekom zimskih mjeseci Vrt je zatvoren, a mnoge biljke vrtlari sklanjaju u staklenike jer ne bi mogle podnijeti niske temperature. Ukupno u 14 staklenika rastu tropske, suptropske i mediteranske biljke te biljke potrebne za istraživački rad. Staklenici nažalost nisu otvoreni za javnost, zbog uzanog prostora i potrebe za obnovom. U staklenicima (u kojima se temperatura ne spušta ispod +5 °C ili čak +10 ºC) tako prezimljuju palme i neke vrste fikusa, no ljeti su na otvorenom pa se mogu vidjeti.

U zbirci Botaničkog vrta uzgajaju se predstavnici desetak rodova palma (Caryota, Chamaerops, Howea, Latania, Licuala, Livistona, Phoenix, Rhapis, Sabal, Trachycarpus i Washingtonia). Za većinu ljudi palme su simbol tropskih krajeva. Brojne vrste palma ekonomski su važne biljke (npr. imaju jestive plodove – kokos ili datulja; od nekih se proizvodi palmino ulje, vlakna i građa za nastambe, namještaj itd.) i zbog toga se od davnina uzgajaju. Poznato je da se datulja (Phoenix dactylifera) uzgaja već dulje od 5500 godina. Najviše vrsta palma raste u porječju Amazone i na indonezijsko-malajskim otocima.

U staklenicima se uzgaja i posebna, mnogima zanimljiva, skupina biljaka, a to su kukcojedne biljke odnosno biljke mesožderke. One rastu na vrlo siromašnim tlima (najčešće na tresetištima ili kao epifiti na drveću u tropskim područjima) i tijekom evolucije preživjele su zahvaljujući neobičnoj  sposobnosti da «jedu» kukce. Biljke su na prvi pogled obične, imaju listove i cvjetove, zelene su (imaju klorofil), a samo kao dodatni izvor prehrane služe im ulovljeni kukci. Nedostatak hranjivih tvari u tlu, naročito dušika i fosfora, nadoknađuju novim izvorom – bjelančevinama životinjskog podrijetla. ‘Mesožderke’, naravno, nemaju nikakve probavne organe, one samo izlučuju enzime koji, jednostavno rečeno, otapaju bjelančevine koje biljka zatim upije s površine lista. Kukcojedne biljke rodova Dionaea (Sl. 4), Nepenthes, Sarraceania i Drosera uzgajaju se u malom toplom stakleniku. Jedino je ovaj potonji rod autohton u hrvatskoj flori, ali su njegove vrste vrlo rijetke i ugrožene, poput okruglolisne rosike (Drosera rotundifolia).


Sl. 4. Venerina muholovka (Dionaea muscipula) – primjer biljke “mesožderke”

Na cvjetnom parteru sade se uresne zeljaste biljke i ruže, dok se autohtone biljne vrste (predstavnici hrvatske flore) uzgajaju na biljnogeografskim skupinama (kamenjarama). Močvarno bilje može se vidjeti u jezercima i u bazenima na parteru. Na sistematskom polju u jugoistočnom dijelu Vrta uzgaja se bilje namijenjeno studentima i potrebama sveučilišne nastave. Na krškoj kamenjari kraj cvjetnog partera, koju je 1927. godine osnovao poznati botaničar Ivo Horvat, uzgajaju se brojne zanimljive zeljaste i drvenaste biljke iz nizinskih i planinskih područja središnje i sjeverozapadne Hrvatske. Dva najpoznatija hrvatska endema (strogo zaštićena zakonom) koja možete vidjeti na toj kamenjari su velebitska degenija (Degenia velebitica) i hrvatska sibireja (Sibiraea altaiensis subsp. croatica). Velebitska degenija je ugrožena i rijetka pripadnica velebitske flore (prema najnovijim istraživanjima, rasprostranjena je i izvan područja Velebita!). To je nježna i skromna biljka iz porodice krstašica, lijepih žutih cvjetova i sivkastih plodova i listova. Uzgajana u kulturi, na krškoj kamenjari, nije dugoživuća i stalno se mora obnavljati (Sl. 5).


Sl. 5. Velebitska degenija (Degenia velebitica) jedan je od najstrože zaštićenih endema u Hrvatskoj

Najveći dio Vrta zauzima arboretum u kojem se uzgajaju drvenaste biljke (drveće i grmlje) iz različitih dijelova svijeta. U arboretumu raste oko 1000 različitih drvenastih vrsta, koje su raspoređene uglavnom po srodnosti. Drvenaste biljke u perivoju većinom potječu iz područja s umjerenom kontinentalnom klimom, a koje su se uglavnom dobro prilagodile onečišćenom zraku u središtu grada. U kasnu jesen brojna stabla i grmovi ističu se bojom svojih listova ili plodova. Klerodendrum (Clerodendrum trichotomum), koji potječe iz Japana, ima bijele, mirisne cvjetove u kasno ljeto, a dugo u jesen krase ga plodovi neobične plave boje, obavijeni crveno-ljubičastom čaškom.

Iz Japana i Kine potječe i perlica (Callicarpa japonica), osebujan grm, koji zbog izgleda plodova nazivaju i porculanskom perlicom. U jesen se na golim granama ističu brojni ljubičasti plodići veličine zrna papra. Uz sjevernu obalu većeg jezerca svačiju će pozornost u svako doba godine privući velika stabla taksodija ili močvarnih čempresa (Taxodium distichum), koji potječu iz močvarnih područja Sjeverne Amerike (Sl. 6). Visoka stabla sjevernoameričkog tulipanovca (Liriodendron tulipifera) dominiraju, uz platane, središnjim dijelom perivoja. Zelenkasti cvjetovi izdaleka nisu uočljivi, iako su relativno krupni (latice su im duge oko 6 cm). Međutim, promatrani izbliza, na nižim granama, zanimljivi su jer nalikuju cvjetovima tulipana. Listovi tulipanovca također su neobična oblika, pri vrhu odrezani i lagano izrubljeni, najljepši u jesen, kada su jarke narančastožute boje.


Sl. 6 Močvarni čempres (Taxodium distichum) potječe iz močvarnih područja Sjeverne Amerike

Ginko je jedina živuća vrsta prastare porodice Ginkgoaceae, koja vjerojatno potječe iz južne Kine. Ginko je u prirodi već odavno izumrla vrsta, a preživio je jedino u kulturi, zahvaljujući ljudima koji ga, tako kaže legenda, stotinama godina uzgajaju kao sveto drvo uz budističke hramove. Kad u jesen zrele, narančastožute sjemenke padaju s grana ženskih stabala osjeća se vrlo neugodan miris (Sl. 7). Zbog lijepe svijetlozelene boje krošnje u proljeće, a možda još i više zbog zlatnožute boje lišća u jesen, ginko se često uzgaja u perivojima.


Sl. 7. List ginka, u prirodi izumrle vrste koja se sačuvala jedino u perivojima

U Vrtu se, naravno, mogu vidjeti i mnoga druga interesantna i rijetka stabla i grmovi, no za to ćete trebati pričekati proljeće i prošetati se Vrtom. Vrt je otvoren u razdoblju od 1. travnja do 1. studenog, radnim danom do 15 odnosno 18 sati, ovisno o danu. Ulaz je slobodan i kod nas ste uvijek dobrodošli.

Povezane objave

GEOGRAFIJA.HR
Obrazovni portal Hrvatskog geografskog društva i
Geografskog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

©2023 Geografija.hr. Sva prava pridržana.

Skip to content