Kao uvod u Dan planina donosimo Vam tekst prof. dr. sc. Nenada Buzjaka kojim je opisao obilježavanje 10. obljetnice tog dana prije dvije godine na Geografskom odsjeku PMF-a u Zagrebu.
“Povodom jubilarne 10. godišnjice proglašenja Međunarodne godine planina (2002.-2012.) Hrvatsko geomorfološko društvo, Hrvatsko geografsko društvo i Geografski odsjek Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu organizirali su javnu tribinu “Hrvatske planine između stvarnosti i mogućnosti”. Međunarodni dan planina svoje je temelje dobio 1992. godine usvajanjem Poglavlja 13 “Upravljanje osjetljivim ekosustavima – održivi razvoj planina” u okviru Agende 21. Sve jača pažnja koja se od tada posvećivala planinama dovela je do toga da je Generalna skupština UN-a 2002. proglasila Međunarodnom godinom planina. U tom je povodu 11. prosinca proglašen Međunarodnim danom planina, a počeo se obilježavati od 2003. Zadatak koordiniranja, animiranja i propagiranja ove manifestacije pripao je organizaciji FAO. S obzirom na okruglu obljetnicu, FAO je obavio reviziju svoje djelatnosti s ciljem poboljšanja aktivnosti i učinkovitosti. Težnja se usmjerava na podizanje svijesti o značenju planina među različitim skupinama s obzirom na veliko ekološko značenje i važnost planina za opstanak i razvoj kako lokalnih, tako i globalne društvene zajednice. Aktivnosti se planiraju fokusirati na veze između ruralnog i urbanog razvoja s naglaskom na implementiranje zelenog gospodarstva u skladu sa smjernicama konferencije o održivom razvoju Rio+20 održanoj 20.-22. lipnja u Rio de Janeiru.
Tribina je zamišljena kao poticaj na razmišljanje o svrsishodnijoj zaštiti i održivom upravljanju planinskim geoekosustavima. Poticaj na razmišljanje i razmjenu ideja bile su teme o fizičkogeografskim, tradicijskim, kulturnim, gospodarskim i prostorno-planerskim pitanjima obrađene od strane pozvanih predavača. Doc. dr. sc. Neven Bočić (Geografski odsjek) je kroz temu “Geomorfološka baština hrvatskih planina – koliko je poznajemo, a koliko cijenimo” predstavio razmišljanja o georaznolikosti i geobaštini koje su, od strane većeg dijela domaćeg sektora zaštite prirode, kronično zapostavljeni elementi opće prirodne raznolikosti. Naznačena je problematika nemogućnosti jednoznačnog definiranja pojmova “gora” i “planina” prema geomorfološkim i geoekološkim kriterijima. Sa stajališta da su elementi prirode vrijedni sami po sebi, kao posebno pitanje postavljena je opravdanost vrednovanja planina i reljefa prema trenutnim ljudskim mjerilima. Novinar i karstolog dr. sc. Ivo Lučić svoje viđenje tretiranja planina u nacionalnoj svijesti, tradiciji, kulturi, znanosti i umjetnosti s prisutnima je podijelio u izlaganju “Što uopće znamo o prosječnoj percepciji naših planina – primjer Velebita”. Prikazan je povijesni slijed razvoja ideja o prirodi i planinama od tradicijskih znanja, preko mitova i legendi, do religije, zatim uloge planina u kulturi i obrazovanju od davnina do potrošačkog društva, te prilog znanstvenika i umjetnika njihovom dokumentiranju i upoznavanju. Kroz egzaktne podatke i usporedbe Slaven Gašparović (Geografski odsjek) je u temi “Planine i turizam – imati sve ili nemati ništa” ilustrirao domete turizma u alpskim državama, njegov utjecaj na razvoj prostora i kvalitetu života lokalnog stanovništva. Pitanje je što Hrvatska može i želi učiniti u smjeru razvoja zimskog turizma i produljenja turističke sezone uvođenjem dodatnih sadržaja koji planine mogu učiniti privlačnima neplaninarima i neskijašima, u uvjetima kroničnog nedostatka investicija i s planovima koji se često ne temelje na prirodnim datostima prostora. Završnu temu, “Planine na vrijednosnim razmeđima – imperativ održivog razvoja i integralnog prostornog planiranja”, koja je dobro zaokružila tribinu, predstavio je prof. dr. sc. Dane Pejnović (Geografski odsjek). U izlaganju je istaknuta problematika vrednovanja planina na različitim razinama s naglaskom na probleme koji proizlaze iz opterećenosti prostora, neadekvatne državne politike i podrivanja osnova za održivi razvoj. U konačnici, u uvjetima depopulacije planinskih područja, to za posljedicu ima ugrožavanje okoliša, narušavanje ambijentalnih vrijednosti krajolika i atrofiju kulturnog identiteta. Nakon izlaganja uslijedila je kraća diskusija tijekom koje je doc. dr. sc. Aleksandar Lukić (Geografski odsjek) istaknuo veliki problem primarne orijentacije hrvatskog turizma na morski prostor u kojem se zaleđe, uključujući i planinski okvir, ne tretira na odgovarajući način i koji svoj identitet gubi na račun maritimne isključivosti.
Zaključci tribine su da Hrvatska u uvjetima sve izraženijeg pritiska na prostor (kao jednog od naših najvrjednijih resursa), unatoč značajnom udjelu gorskog/planinskog reljefa na svom teritoriju, nema razrađenu strategiju zaštite i održivog korištenja planinskih geoekosustava. Očigledan je veliki nesrazmjer u tretiranju planina koja su sastavni dijelovi zaštićenih područja i onih koje to nisu. U planiranju aktivnosti treba izbjegavati partikularistički pristup i dominaciju pojedinih struka što dosad nije rezultiralo dobrim rješenjima. U tome definitivno treba izbjegavati sve prisutnije gledište u kojem se prostor promatra i vrednuje isključivo sa stajališta svoje “korisnosti” za trenutne potrebe potrošačkog društva koja prijete bespovratnom degradacijom prirodnih područja. Zbog složenosti problema i aktivnosti, planinama treba pristupiti interdisciplinarno, uvažavajući različite struke i njihov pozitivan doprinos. Posebnost naših planina je dugotrajna veza prirode i čovjeka koji je mijenjao prostor i stvorio mozaik kultiviranih krajolika. Zbog napuštanja tradicionalnog gospodarstva i depopulacije oni su se u suvremeno doba značajno promijenili te se kroz proces sukcesije još više isprepleli s prirodnim krajolicima. Zato ih je potrebno shvaćati kao nerazdvojnu cjelinu što je jedini ispravan pristup koji jamči očuvanje specifične raznolikosti hrvatskih planina kao važnog resursa za budući razvoj.
(Tekst izašao u Hrvatskom geografskom glasniku 74 (2), 2013.)
