Nakon Papuka i Viškog arhipelaga, u Hrvatskoj je proglašen i treći svjetski geopark UNESCO-a. Na 8. sjednici održanoj u Marrākešu (Maroko) Vijeće UNESCO-ovih svjetskih geoparkova prihvatilo je nominaciju Geoparka Biokovo-Imotska jezera. Službeno uvrštenje na listu svjetskih geoparkova očekuje se u travnju 2024. godine.
Europski i svjetski geoparkovi UNESCO-a su područja s iznimnom georaznolikošću i geobašinom, a glavni cilj im je zaštita, edukacija, promocija i održivi razvoj područja kroz geoturizam.
Da bi neko područje postalo geoparkom UNESCO-a mora imati georaznolikost i geobaštinu od velike znanstvene vrijednosti, rijetkosti i edukativne važnosti. Geoparkovi, osim na lokalnoj razini, moraju biti aktivni u zajednici geoparkova te surađivati na zajedničkim projektima i razmjeni ideja i znanja.
Svjetski geopark UNESCO-a Biokovo-Imotska jezera s površinom od 533,20 km2 smješten je na području Splitsko-dalmatinske županije. Obuhvaća tri grada: Imotski, Makarsku i Vrgorac te općine Zagvozd, Brela, Baška Voda, Tučepi, Podgora, Sestanovac, Zadvarje, Proložac, Podbablje, Zmijavci, Lokvičići, Lovreć i Runovići. Sjeverna granica naslanja se na granicu s Republikom Bosnom i Hercegovinom, južna se poklapa s granicom Parka prirode Biokovo dok se zapadna i istočna poklapaju s administrativnim granicama općina. Grad Imotski najveće je administrativno središte i mjesto uprave geoparka.
Zanimljiva i bogata georaznolikost osnova su ovog geoparka s registrirana 54 vrijedna geolokaliteta. Geopark se nalazi na području Dinarida koji predstavljajaju locus typicus visokog dinaridskog krša u svijetu. S jedne strane Geoparka dominira planina Biokovo s najvišim vrhom Sv. Jure 1762 m (trećim najvišim vrhom Republike Hrvatske), a s druge strane Imotska krajina (Zabiokovlje) s prostranim krškim područjem i plodnim Imotskim poljem.
Planina Biokovo ima dinaridski smjer pružanja SZ-JI. U nižim dijelovima prema moru i prema Zagori građena je od eocenskih, flišnih sedimenata koja se od mora uzdiže do visine od otprilike 300 m, a zbog svojih hidrogeoloških svojstava sedimenata da zadržavaju vodu tvori plodni zeleni pojas. Na njima se nastavlja stjenoviti karbonatni pojas koji se uzdiže u visinu od oko 1000 m. Povrh njega pruža se područje krškog reljefa koji ima oblik valovite visoravni, širine oko 3-4 km koji se prema zaleđu blago i postupno spušta.
Zbog intenzivnog okršavanja karbonatnih stijena na području Biokova razvili su se brojni geomorfološki oblici krša kao što su kamenice, škrape, ponikve (vrtače, doci) jame, spilje, kaverne. Značaj Biokova svakako ima i tzv. poligonalni krš s velikim brojem ponikava od kojih su neke dublje od 100 m. Od speleoloških objekata najznačajnije su spilje Krjava, Baba i Jujnovica, a od jama Njemica (najdublja jama na Biokovu s dubinom od -934 metra), Mokre noge (-831 m) i Amfora (-788 m).
Od Biokova prema zaleđu spušta se Imotska krajina. Prostor je tipičan teren dinaridskog krša bogat podzemnom vodom i karakterističnim krškim poljima, izvorima, rijekama, kanjonima, uzvisinama i jezerima. Veliku ulogu ima Vrljika, rijeka ponornica koju još nazivaju i “hraniteljicom” jer omogućava poljoprivrednu proizvodnju u cijelom kraju. Od krških izvora značajni su Krčevac i Opačac. Veliku vrijednost imaju i krška jezera čija razina vode je ovisna o hidrološkoj situaciju i godišnjim dobima. Najvažnija su Crveno i Modro jezero zaštićeni u kategoriji geomorfološkog spomenika prirode, zatim Prološko blato zaštićeno kao značajni krajobraz te nekoliko manjih jezera: Ričice, Galipovac, Knezovića i Mamića jezero.
Osim geoloških i geomorfoloških vrijednosti Biokovo je značajno i zbog brojnih paleontoloških nalaza vertebrata (kralježnjaka) donjopleistocenske i gornjopleistocenske starosti. Na području Biokova otkrivene su i stope dinosaura koje se štite u kategoriji zaštićenog fosila.
Osim iznimne georaznolikosti i geobaštine ovo područje obiluje i bogatstvom biljnog i životinjskog svijeta te kulturnom-povijesno baštinom. Na području geoparka nalazi se i sedam područja NATURA 2000 značajnih za očuvanje vrsta i stanišnih tipova (Biokovo, Prološko blato, Crveno i Modro jezero, izvor Krčevac i rijeka Vrljika) te područje važno za očuvanje ptica (Rilić). Od kulturne baštine treba spomenuti tvrđavu Topanu, Veliki kaštel u Kotišini, Perinuša, otočić Manastir, Grad, Franjevački samostan i crkva u Imotskom te srednjovjekovnu tvrđavu Badnjevice. Od nematerijalne kulturne baštine najvažnije su umijeće gradnje suhozidam pripreme kumpeta, kantanje Gospina plaća, Ganga i torta Makarana.
Na području parka živi oko 25.000 stanovnika, većinom u sjevernom dijelu parka, u zaleđu Biokova. Oko polovice stanovništva živi u Gradu Imotskom, gradovima i selima koji okružuju Imotsko polje i u općini Zagvozd. U južnom, planinskom dijelu, živi svega 300-tak stanovnika većinom starije životne dobi koji se bave poljoprivredom i stočarstvom.
Ovom titulom područje Biokova i Imotskih jezera dobiva svjetsko priznanje o prirodnim vrijednostima te snažan poticaj za održivi razvoj lokalne zajednice kroz geoturizam.
Izvori podataka:
Geopark Biokovo-Imotska jezera (2023): URL: https://gp-biokovoimotski.com/ (pristupljeno 20.9.2023.)
Hrvatski geološki institut (2019): GeoPark „Imotska jezera“, ur. Vlatko Brčić, Zagreb, 120 str.
Udruga Geopark Imotska jezera i JU PP Biokovo (2023): Plan upravljanja Geopark Biokovo-Imotska jezera 2022-2026, Makarska-Imotski
