Prije 150 godina, 23. listopada 1873. godine krenula je prva željeznička kompozicija prugom od Karlovca prema Rijeci. Tada je izgrađena najvažnija pruga u Hrvatskoj, popularno nazvana Riječka pruga. Poslije toga više ništa nije bilo isto kao prije, posebno za krajeve i mjesta kroz Gorski kotar kroz koji je ta pruga prošla kao i za Rijeku koja se nakon toga počinje razvijati kao važno industrijsko i lučko središe na sjevernom Jadranu. Rijeka tada postaje sve veća konkurencija Trstu koji je prugom povezan sa Austrijom 1857. godine. Stoga je to događaj od povijesnog značaja kao malo koji u goranskoj povijesti, ali i povijesti Rijeke.
Geografska karta željezničke mreže mađarskog dijela Monarhije. Izvor: Strach 1898.
Mađarska se na gradnju te pruge odlučila nekoliko godina nakon raspada Habsburške monarhije i formiranje dvojne Austrougarske monarhije. Banska Hrvatska je tada u sastavu Ugarske, a grad Rijeka se posebnom Uredbom izdvaja iz Banske Hrvatske i podpada pod izravnu upravu Ugarske. Rijeka pored Budimpešte postaje tada najvažniji grad u Ugarskoj. Ugarska gradi ovu prugu radi izlaza na more i potreba vlastitog izvoza roba iz panonskog prostora, ali i kao konkurenciju Bečkoj pruzi prema Trstu. Zanimljivo je da se i Austriji jako žurilo sagraditi prugu koja je izgrađena samo četiri mjeseca prije ove pruge. Ta je pruga preko Pivke povezana na prugu od Beča prema Trstu, a u promet je puštena 25. lipnja 1873. godine.
Radovi kod tunela Kupjak 1872., koji je s 1.222,8 metara bio najdulji u Hrvatskoj u 19. stoljeću. Izvor: Kajinić, 2023.
Uz gradnju Riječke pruge vezane su brojne zanimljivosti:
> gradnja je počela sredinom 1869. i sagrađena je za samo 3,5 godine,
> iako je zračna udaljenost između Karlovca i Rijeke svega 90 km pruga je dugačka je 176 km što znači da jako vijuga kako bi se izbjegli i smanjili veliki usponi,
> pruga ima najveći uspon na svijetu, čak 25 promila, a najviša točka je 837 metara,
> u gradnji pruge sudjelovalo je odjednom čak 23 tisuće radnika jer su se svi radovi obavljali ručno; osnovni alati bili su kramp, lopata i kariola, a za probijanje tunela i usjeka upotrebljavao se najprije crni barut, a tek pred kraj radova dinamit koji se tada počeo proizvoditi,
> na dan se izgradilo nešto više od sto metara pruge,
> najveći tehnički problemi u gradnji bili su mnogobrojni nasipi, klizišta, klanci i tuneli; najdulji nasip kod D. Dubrave dugačak je 700 metara i visok 25 metara; najdulji od 14 tunela je Kupjački tunel od 1223 metara,
> duž trase pruge od Karlovca do Rijeke nicale su mnogobrojne radionice za obradu drva i kamena, kovačnice i stolarije, pa čak i dvije manje bolnice u Kupjaku i Fužinama,
> tračnice su se dopremale iz Francuske, Belgije, Austrije i Mađarske,
> materijal i tračnice dopremali su se do trase zaprežnim kolima Karolinom i Lujzijanom iz Rijeke i Karlovca.
Guido Pongratz, slovensko-hrvatski građevinski poduzetnik čije je poduzeće organiziralo gradnju Riječke pruge. Izvor: URL 1
Kada je pruga sagrađena duž cijele trase procvjetala je trgovina i razvili se mnogobrojni zanati. Naselja su se počela širiti i razvijati, a stanovnici su dobili stalan posao i siguran izvor zarade. Ništa drugo prije toga, a vjerojatno ni poslije toga neće toliko utjecati i promijeniti život mnogih generacija Gorana kao ova pruga nakon njenog otvorenja. Pruga je doslovno za većinu značila novi život i bijeg od siromaštva. Nema obitelji iz naselja uz prugu iz čije kuće bar jedna osoba i to u više generacija nije radila na željeznici i stalnim i sigurnim prihodima pridonijela u ono vrijeme boljem životu cijele obitelji. Javljaju se i mnoga nova zanimanja kojih do tada nije bilo: strojovođa, vlakovođa, ložač lokomotive, kondukter, kočničar, skretničar, prometnik, šef stanice, nadzornik pruge, pregledač kola i mnoga druga bravarska i tokarska zanimanja na održavanju pruge i popravku vagona i lokomotiva. Gorski kotar se je nakon toga povezao sa Zagrebom i Rijekom i postao dio srednje Europe i počeo se ubrzano razvijati a pruga je također bila ključni doprinos industrijskom i lučkom razvoju Rijeke.
Parna lokomotiva na željezničkom mostu Ličanka u Fužinama početkom XX. st. Izvor: Portal hrvatske tehničke baštine, https://tehnika.lzmk.hr/zeljeznica/