Uvod

Mate Šimunović rođen je 1900. godine u Stiljama, selu nedaleko od Vrgorca. Rođenje u siromašnoj obitelji u krševitoj Dalmatinskoj zagori, usred golog kamena prekrivenog kaduljom, uvelike je utjecalo na njegov daljnji život. Proputovavši cijelu tadašnju Jugoslaviju, od Triglava do Gevgelije, zavolio je putovanja, a što je više putovao, njegova čežnja za putovanjima je bivala sve veća i veća. Volio je čitati razne časopise, putopise i romane u kojima je opisivan život moreplovaca i lovaca koji su po džunglama lovili tigrove, slonove, leoparde, krokodile i druge divlje životinje. Jako su ga privlačila područja gdje žive rajske ptice, crveni papagaji, leteće lisice, mnoštvo majmuna, šarenih leptira, plemena raznih običaja, mjesta gdje ljudi hodaju goli – čisto iz razloga jer im je tako ugodnije živjeti. Sve navedeno je u njemu probudilo želju da krene na putovanje oko svijeta i vidi sva čuda što ih je priroda stvorila i ona koja su izgradila ljudske ruke.

Početak putovanja – bijeg iz Jugoslavije i putovanje u Ameriku

Nakon što je bio osuđen na 14 mjeseci zatvora zbog svađe s oficirom, Mate napušta vojsku i sniva veliki pothvat. Radi se o 1928., burnoj i teškoj godini u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji, potresenoj nemirima i atentatom u kojem su život izgubili prvaci Hrvatske seljačke stranke. Zbog cjelokupne situacije, odmah po izlasku iz vojske vadi pasoš, kupuje kartu za Buenos Aires u Argentini i ubrzano se pozdravlja sa svojom obitelji. Otputovavši u Zagreb, Mate je čekao osam dana nekoliko iseljenika s kojima je zajedno putovao u pomalo mističan, njemu dalek i nepoznati svijet. Prvi problemi kreću nakon dolasku u francusku luku Le Havre gdje je doznao da je brod s kojim je trebao putovati napustio luku nekoliko dana ranije. Stoga je morao čekati dvadesetak dana na drugi brod iz Engleske s kojim će započeti svoju avanturu. Na prekooceanskom brodu Demerar uskoro kreću nove nevolje. Nakon prijeđenih nekoliko tisuća milja bespućima Atlantskog oceana, približavajući se ekvatoru, kapetan broda je dobio telegrafsku molbu jugoslavenske vojne vlasti da Mati ne dopusti silazak s broda niti u jednoj luci, nego da se mora vratiti natrag u Jugoslaviju radi izdržavanja kazne od koje je pobjegao. Iako kapetan broda po tom pitanju nije ništa poduzimao, Mate je bio itekako uznemiren i uplašen sve dok nije stigao u Rio de Janeiro.

Po dolasku u Buenos Aires uspijeva potvrditi pasoš u jugoslavenskoj ambasadi. Tada kupuje veliku knjigu koja će biti potvrda njegove velike životne priče. U nju će se potpisivati ugledni ljudi koje je sretao na svojim putovanjima. Mate na put nije krenuo sam, s njim je išao njegov vjerni prijatelj – pas Globus (sl. 1). Iz Buenos Airesa kreće u obilazak svih velikih gradova Argentine, Urugvaja i Paragvaja.

Slika 1. Mate i njegov pas Globus

Obilazeći Južnu Ameriku, od krajnjeg juga Patagonije i Ognjene zemlje, kroz visoke Kordiljere u Čileu, prolazeći kroz prašume i pustinje, Mate se susreo s brojnim krajobrazima o kojima sanjaju svi pustolovi. Osim brojnih prirodnih ljepota, posjećuje i prijestolnicu Inka, odakle su vladali sve dok ih Španjolci predvođeni Franciscom Pizarrom nisu pokorili. Upoznaje njihovu kulturu, kao i način ishrane, korištenje kokinog lišća i prženog ječma. Prolaze dani, tjedni i mjeseci kako luta bespućima Južne Amerike. Stigao je i do Santa Marte, luke gdje se veliki Kolumbo iskrcao kada je stigao u Novi svijet i gdje je osnovao prvo španjolsko naselje u Americi. Posjetio je Panamski kanal i nastavio dalje kroz Panamu, Kostariku, Nikaragvu, Honduras, Salvador i Gvatemalu. Prolazeći kroz sve te države, a posebno kroz panamske prašume susretao se na više mjesta sa ostatcima kulture drevnih Azteka.

Putovanje Meksikom i odlazak u SAD

Mate svoje putovanje nastavlja lutajući kroz prašume na poluotoku Yucatánu gdje žive preostali pripadnici naroda Maya. Odlučio je posjetiti sjedište njihovog poglavice koji ga je ljubazno primio, a ujedno mu se i potpisao u njegovu knjigu. Posjećuje i brojne druge znamenitosti ovoga nekoć visoko civiliziranog naroda, od kojih se neke građevine svrstavaju i među najstarije u svijetu. Zatim odlazi u glavni grad Meksika gdje ga primaju tadašnji predsjednik republike Pascal Ortiz Rubio i diktator Plutarco Elías Calles. Svoje putovanje nastavlja prema sjevernom Meksiku, u surovim pustinjskim uvjetima gdje su mnogi putnici preminuli zbog gladi i žeđi. Pokušao je prijeći u SAD, ali nije imao odobrenje američkih vlasti za ulazak u državu pa biva vraćen natrag. Kupio je konja te je na njemu jahao sve dok nije prešao u SAD, točnije u Kaliforniju. U SAD-u je obišao Hollywood, Yellowstone, zatim rijeku Missouri, Mississippi i Bijelu kuću u kojoj je bio kod predsjednika Herbeta Hoovera. Posjetio je gradove New Jersey i New York u kojem je posjetio sjedište najvećih novina na svijetu New York Times, koje su ga odlikovale zlatnom medaljom za boy scouta. Dok je putovao SAD-om novinari su ga posjećivali u gotovo svakome mjestu u kojemu se pojavio, pisali su opširne članke o njemu i objavljivali njegove fotografije na kojima se redovito nalazio i pas Globus. Mate posjećuje i Kanadu, odakle odlazi na Aljasku na kojoj se nije dugo zadržao zbog izrazito oštre zime. Stoga putovanje nastavlja u područjima Labradora i Newfounflanda, gdje je bio rado viđen i toplo priman.

Povratak u Europu i neprilike u Jugoslaviji

Kako je obišao čitav američki kontinent, od krajnjeg juga Južne Amerike sve do krajnjeg sjevera Sjeverne Amerike, odlučuje se na povratak u Europu. Nakon što je proslavio Božić i dočekao novu 1933. godinu na Newfounlandu, malim brodom se uputio do Španjolske. Stigavši u Sevillu, odlučuje otići u sjevernu Afriku. Sve do proljeća istražuje ljepote Maroka, Alžira i Tunisa. U jesen se vraća u Europu i obilazi više država. Putovanje Europom je počeo iz Španjolske, a nastavio Francuskom, Italijom, Švicarskom, Belgijom, Nizozemskom, Danskom, odakle se prije zime preko Njemačke, Čehoslovačke, Austrije i Mađarske vratio u Jugoslaviju.

Po dolasku u Zagreb krenuli su problemi. Već sljedećeg jutra izgubio mu se pas Globus. Tražeći ga, trećeg dana se našao pred Glavnim kolodvorom gdje ga je netko potapšao s leđa. Bio je to detektiv koji mu je naredio da krene s njim u postaju. U zatvoru je proveo tri dana. Po izlasku iz zatvora predao je članak u novine da traži psa i već iste večeri ga je pronašao, a zatim se zaputio prema Beogradu. Nakon nekoliko dana putovanja, noću je susreo grupu pijanih ljudi koji ju ga htjeli ubiti. Seljaci i radnici su trčali za njim tri kilometra jer su mislili da je pokrao željezničku zadrugu. Nakon što su ga uhvatili, stigla je i policija. Kada im je pokazao putne isprave i putničku knjigu odmah su ga pustili. S kontrolom isprava u Srbiji Mati je bilo puno lakše, ali je ipak imao neprilika kao i u Hrvatskoj. Zbog svakakvih neprilika koje je imao putovanjem Jugoslavijom putovao je što brže i najkraćim putevima, pa se stoga od napora i neurednog života i razbolio.

Putovanje u Aziju – od Turske do Indije

Nakon vrlo loših iskustava putovanja kroz Jugoslaviju, Mate se uputio prema Aziji. Prva država kroz koju je putovao bila je Turska. Najčitaniji turski list Gumhuriet objavio Matinu sliku uz opis :

“Kroz Istanbul je proputovao čovjek, koji je prešao čitavu Južnu i Sjevernu Ameriku, sjevernu Afriku i mnoge europske države. Jugoslaven Šimunović putuje u Aziju.”

Iz Turske se zaputio prema Siriji, Palestini, Saudijskoj Arabiji, Iranu, Iraku, Afganistanu, do Indije u koju je stigao 1937. godine, odnosno u devetoj godini svoga putovanja oko svijeta. U tim zemljama je doživio mnoge zgode i nezgode (pas Globus ga je spasio od ugriza kobre), obišao je i posjetio mnoge stare zgrade (Babilon, muslimanska sveta mjesta itd.). Svi ti krajevi su poznati po velikim pustinjama, gdje ljeti bude nesnosno vruće, pa je Mate najčešće putovao noću. Danju bi se odmarao, ostajao bi kod raznih domaćina i izležavao se po odmaralištima, od kojih su neka bila pod zemljom.

Pješice je došao u Indiju gdje mu je krajnje neobično bilo gledati majmune koji slobodno hodaju gradom. Posjetio je sve veće gradove u Indiji, a bio je i u kući kod Mahatme Ghandija, oca neovisnosti Indije. Putujući Indijom posjetio je Taj Mahal, veliki Budin hram, indijski parlament i brojne druge povijesne znamenitosti. Iz Indije je nastavio u Burmu (današnji Myanmar) kroz najopasnije džungle na svijetu prepune divljih životinja. Iz Burme se zaputio u tadašnju Malaju, koja je bila vrlo značajna za njegovo daljnje putovanje.

Upravo tamo nabavlja jedrilicu s kojom se želio prebaciti na Sumatru, ali ga je zadesilo jako nevrijeme koje je jedrilicu potpuno uništilo i potopilo. Sve stvari su mu potonule, jedino je Globus uspio spasiti torbu u kojoj su mu bili dokumenti i putnička knjiga. O njegovom brodolomu su pisale i novine u Malaji, a redakcije većih novinskih kuća su obećavale nagradu onome koji o njemu nešto javi. Nakon nevolja napravio je novi čamac i s njim prešao na Sumatru.

Putovanje jugoistočnom Azijom –  od Indonezije do Filipina

Nevolje se nastavljaju i na Sumatri. Po dolasku na otok, nakon 48 dana plovidbe, za dobrodošlicu je dobio ugriz dvaju stršljena od kojih ne bi ostao živ da mu kineski ribari nisu pomogli. Na otoku Sumatri svi su bili bosi, a žene su hodale polugole. Pisao je kako je tada na Sumatri sve obilno rađalo, žetve su u tim geografskim širinama i po dva puta godišnje, kokosove palme daju orahe i po desetak puta na godinu, ljudi su vrlo veseli i stalno nasmijani, ali i vrlo lijeni jer nisu imali potrebe za radom zbog obilnih žetvi.

Dolaskom na Javu, njegov vjerni pratitelj pas Globus se razbolio. Tri dana ga je Mate vodio kod veterinara na injekcije koje mu, kako će se kasnije ispostaviti, nisu bile od pomoći. Mate nije imao odobrenje za boravak u Indoneziji. Rezident koji ga je primio mislio je da je Nijemac ili Englez, ali kada je vidio Matinu knjigu i potpise uglednih ljudi diljem svijeta, daje mu dopuštenje za boravak te ga moli da mu se pokoji put javi kako bi i on bio u tijeku zbivanja. Mate otkriva da svaki muškarac na Javi može kupiti onoliko žena koliko ih može izdržavati, pa tako njihove radže imaju i po nekoliko stotina žena. Prilikom njegovog obilaska otoka saznao je da je nedavno preminuo radža koji je imao čak 356 žena.

Nakon obilaska otoka Jave i Balija, Mate nastavlja svoje putovanje dalje prema otoku Celebesu. Nakon nekoliko tjedana lutanja morem, bio je jako slab, bez hrane i vode. Tako lutajući oceanskim prostranstvima Mate nije stigao na Celebes već je doputovao na otočić koji je bio u vlasništvu Muhameda, čovjeka koji je imao tri žene i koji je bio iznimno bogat. Taj je otočić bio udaljen čak 200 kilometara od Celebesa. Kako je dobio malariju, ostanak na tom otoku se produžio za gotovo tri tjedna. Nakon oporavka od malarije, domaćin Muhamed mu je zaželio sretan put, te je poslao svoje ljude da zajedno s njim idu prema Celebesu. Upravo se i ovdje dogodila jedna opasna pustolovina. Iako je Muhamed poslao svoje ljude da pomognu Mati, jedan od njih, zajedno s ostalim ribarima koji su ga pratili željeli su ga opljačkati, pa se morao itekako potruditi kako bi prije njih stigao do Celebesa. Nažalost, nakon 11 godina praćenja, pas Globus ga je zauvijek napustio. Ispostavilo se da mu je veterinar na Javi umjesto lijeka dao otrov. Prilikom obilaska Bornea upoznao je Dajake, izuzetno čudne ljude. Zapisao je da niti jedan Dajak ne umire prirodnom smrću, nego se svakog od njih na samrti ubije i nakon toga ga pojedu. Na Borneu je saznao da je u Europi bjesnio rat. Iz Borneo se zaputio prema Filipinima.

Kako se Filipini sastoje od brojnih otoka kojima često haraju tajfuni, sama odluka za odlazak tamo je bila vrlo hrabra. Prilikom pristajanja na jedan od otočića zadesio ga je veliki i brzi val koji ga je prevrnuo, a on jedva ostaje živ. Prilikom prevrtanja oštećeni su mu negativi, fotoaparat, dalekozor te fotografije. Sljedećeg jutra zaputio se dalje i nakon desetak dana plovidbe nailazi na otok gubavaca, odakle se preko mnogih otoka zaputio prema glavnom gradu – Manili. Obilazeći Filipine, na otoku Luzonu je u jednom kineskom hotelu probao pseće meso koje mu je bilo podvaljeno, dok se na otoku Jolo susreo s vrlo zanimljivim plemenom Moro, koje je stoljećima branilo svoje posjede od španjolskih osvajača. Meso ubijenih španjolskih vojnika su sušili, a zatim su ga prodavali kao svinjsko upravo španjolskim okupatorima, ali i onima s kojima su bili u dobrim odnosima. Španjolce koje bi zarobili su mučili i jeli ih još žive.

Nakon avanture na Filipinima, Mate se odlučuje na put prema Australiji. Jedne večeri se susreo s nizozemskim ratnim brodom s kojeg su mu naredili da odmah stane. Objašnjavao im je da stiže sa Filipina u Australiju, no bezuspješno. Nizozemci su ga zarobili, odveli na prvi otočić, predali ga poglavici i naredili mu da ostane dok oni ne izvjeste rezidenta na sjeveroistoku Celebisa. Na tom otoku proveo je više od mjesec i pol dana, a onda biva prebačen na Celebes. Iz Makaasara je poslao pismo jugoslavenskom konzulatu u Sydneyu zamolivši za pomoć u nabavljanju vize od nizozemske ambasade u Australiji, kao i da ga puste na slobodu. Nakon dvadesetak dana dobio je negativan odgovor zbog ratne situacije. U pritvoru je proveo više od godinu dana, sve dok mu 15. srpnja 1941. godine nisu priopćili da će dan kasnije putovati u Šangaj. Kako je u Kini bjesnio rat protiv Japana, Mate je želio zaobići Kinu, ali se ispostavilo da će upravo Kina biti njegova sljedeća destinacija..

Prisilan odlazak u Kinu i povratak kući

U Kinu je Mate stigao prisilno. Prvo je bio u Šangaju u kojemu se zadržava tri godine. Kako je u gradu vladalo ratno stanje, boravak mu nije godio. Grad je bio podijeljen na japanski, kineski, francuski i međunarodni dio. U proljeće 1942. godine Mate se vlakom zaputio prema Pekingu. Prilikom ponovnog povratka u Šangaj svjedočio je velikim promjenama. Na ulicama je bilo sve više lopova, trgovalo se sve manje, vladala je velika glad. Zato se želio zaputiti na jug za što je od japanskih vlasti zatražio dozvolu. S obzirom da ju nije dobio, odlučuje se za ilegalan način napuštanja grada. Nakon jednog neuspjelog pokušaja, uspio je u drugom pokušaju. Putovao je daleko na jug prema Hangzhou, gdje se zadržao svega par dana, nakon kojih se vraća u Šangaj.

Iz Šangaja se zbog gladi i neimaštine i drugi put odlučuje na bijeg. Lutao je Kinom više od pola godine, skrivao se po poljima i selima pazeći da ga ne opazi japanska vojska. No, pri dolasku na jedan most japanski vojnici su ga uhvatili i nakon prospavane noći u pritvoru ukrcali u putnički vlak za Šangaj. U Šangaju je završio u zatvoru jer su Japanci mislili da je neprijateljski špijun. Nakon 13 dana zatvora ga puštaju na slobodu. No sloboda je bila slična zatvoru. Gradom je vladala tolika neimaština da su neki roditelji prodavali vlastitu djecu. Odlučio je posjetiti uredništvo najvećih novina u Šangaju, ispričavši im ukratko kronologiju svog putovanja u slučaju da mu se nešto dogodi. U Šangaju je započela zima, a Mate je od odjeće imao samo jedne kratke hlače i tanku košulju kratkih rukava. Pomogao mu je Rus koji se bavio trgovinom i kojem se pridružio u poslu.

Kako je rat odmicao, stanje u Šangaju je bilo sve teže. Bombardiranja su trajala danima, a što je Japan više odugovlačio s kapitulacijom, strah i panika su bivali sve veći. Na dan kapitulacije Japana brojni žitelji Šangaja su slavili na ulicama oslobađanje od japanske tiranije. Dolaskom savezničke vojske predvođene američkim vojnicima, tučnjave postaju svakodnevnica, a posao prostitutki je cvao. Vrijeme boravka u Šangaju se bližilo kraju. Odlučio je krenuti prema Tibetu, odakle je preko Himalaje prešao u Butan, pa u Nepal, Pakistan i Afganistan. Iz tih planinskih krajeva spustio se do Perzijskog zaljeva i obišao Saudijsku Arabiju i Palestinu. U Palestini je obišao Jeruzalem, Kalvariju, Maslinsku goru, Betlehem, Mrtvo more, Nazaret i brojna druga mjesta. Nakon Palestine zaputio se u Egipat odakle je stigao u luku Bakar. Istog dana se zaputio prema Zagrebu, gdje ga je 2. svibnja uhvatila policija jer je fotografirao žene koje su stajale u redu pred jednom trgovinom. U zatvoru je proveo 26 dana. Prilikom puštanja na slobodu dobiva naređenje da više ne smije napuštati Jugoslaviju.

Pri povratku u rodno mjesto, nakon 19 godina i više od 360.000 prijeđenih kilometara (sl. 2), Matu više nitko nije mogao prepoznati. Svi su mještani mislili, budući da nije pisao kući, da je tijekom rata izgubio život. Starost dočekuje kao prodavač u Vjesnikovom kiosku u Vrgorcu, gdje je prodavao novine i duhan. Umro je 1969. godine.

Slika 2. Karta Matinih putovanja.

Za kraj

Putujući svijetom Mate je vodio zabilješke o svojim zgodama i nezgodama. U zabilješkama nije svakom djelu svojega putovanja posvetio jednak prostor. Neke zemlje je samo spomenuo, prvenstveno one na području Europe, dok je putovanja egzotičnim dijelovima jugoistočne Azije opisivao s puno detalja, od plovidbe do susreta s raznim plemenima i indirektnih naznaka seksualnih avantura s lijepim domorotkinjama.

Prilikom povratku u svoje rodno mjesto nakon 19 godina lutanja svjetskim prostranstvima, mještani nisu mogli razumjeti zašto se Mate nije novčano obogatio. Donio je samo torbu s knjigama, puno fotografija i negativa. Nitko tada nije mogao znati da je donio puno više od svih drugih putnika zajedno – zbirku priča o svom putovanju, o dijelovima svijeta za koje njegovi sumještani nisu niti znali da postoje.