Naslovna TemeKlima i vode COP15 – konferencija UN-a o klimatskim promjenama

COP15 – konferencija UN-a o klimatskim promjenama

Mladen Maradin

Dana 7. prosinca 2009. godine u Kopenhagenu je počelo održavanje konferencije koju britanski ekonomist lord Herbert Stern opisuje kao najvažniji skup nakon Drugog svjetskog rata. Na toj bi se konferenciji trebala odrediti svjetska klimatska politika u 21. stoljeću.  Postoje, naime, dva  tijela Ujedinjenih naroda odgovorna za konkretne akcije glede smanjenja stakleničkih plinova. To su IPCC (Međuvladino tijelo za klimatske promjene) i UNFCCC (Okvirna konvencija UN-a o klimatskim promjenama). Članice UNFCCC-a sastaju se jednom godišnje na konferencijama zemalja koje su potpisale konvenciju (COP). UNFCCC je stvorila Kyotski protokol koji je za sada glavna okosnica globalnog odgovora svjetske politike na izazov klimatskih promjena. Kyotski protokol potpisan je 1997. godine, a na snagu je stupio 2005. godine. Tim je sporazumom regulirano emitiranje stakleničkih plinova do 2012 godine u odnosu na baznu 1990. godinu. Kako je Kyotskim protokolom regulirana emisija stakleničkih plinova do 2012. godine, nastala je potreba za novim sporazumom kojim bi se regulirala emisija stakleničkih plinova. Na 15. konferencija zemalja koje su potpisale konvenciju (COP 15) u Kopenhagenu trebalo bi se postići dogovor o smanjenju koncentracije stakleničkih plinova. Naime, rok za zaključenje pregovora o emisiji stakleničkih plinova je 18. prosinac 2009., što je ujedno i posljednji dan konferencije.

Glavna tema konferencije je ublažavanje klimatskih promjena, što se prije svega odnosi na smanjenje koncentracije stakleničkih plinova. Osim toga, bit će raspravljano o mnogima temama koje su vezane za klimatske promjene, kao što je, na primjer, razvoj novih tehnologija koje će u budućnosti utjecati na smanjenje emisije stakleničkih plinova.

Sl. 2. Sastanak predsjednika i premijera država sudionica. Izvor: https://www.wikiwand.com/en/2009_United_Nations_Climate_Change_Conference

Većina klimatologa drži da je porast temperature od oko 0,7 °C do kraja 20. stoljeća u velikoj mjeri uzrokovan čovjekovom aktivnošću. Danas se smatra da će se do 2100. godine koncentracija ugljikovog dioksida u atmosferi povećati između 50 do 300%. Prema nekim procjenama temperatura na površini Zemlje povisit će se između 1 do 5 °C.  Većina znanstvenika vjeruje da bi se čovječanstvo moglo prilagoditi zatopljenju do oko 2 °C u stotinu godina. Svako veće zatopljenje moglo bi uzrokovati klimatske promjene, koje bi imale nepredvidive posljedice na čovječanstvo. Stoga su se u srpnju 2009. godine čelnici skupine zemalja G8 na sastanku u talijanskom gradu L’Aquili složili da se rast temperature treba držati unutar  granice od 2 °C u odnosu na predindustrijsko razdoblje. Ipak, zadržavanje rasta temperature unutar te granice zahtijevat će puno napora jer to nemoguće ostvariti bez velikog smanjenja emisije stakleničkih plinova, od 25 do 40 % do 2020. godine  te 80 do 95 % do 2050. Godine (u odnosu na baznu 1990. godinu). Za usporedbu, države potpisnice Kyotskog protokola obvezale su se da će do razdoblja od 2008. do 2012. godine smanjiti emisije stakleničkih na 5,2 % ispod razine emisije 1990. godine. Prema nekim znanstvenicima stvarno smanjenje, kada ne bi bilo provedbe Kyotskog protokola i s obzirom na trend porasta emisije stakleničkih plinova, u odnosu na 1990. godinu iznosi 29%.

Pregovori o emisiji stakleničkih plinova, koji bi se trebalo odrediti do kraja konferencije, još su u tijeku. Neki prijedlozi uključuju smanjenje emisije stakleničkih plinova Japana za 25%  do 2020.; SAD-a 1,3% do 2020., 31% do 3030. i 80% do 2050. godine. Zemlje Europske unije obvezale su bezuvjetno smanjiti emisiju stakleničkih plinova za 20% do 2020. godine. Nadalje, ako se usvoji međunarodni sporazum kojim bi se značajno smanjila emisija stakleničkih plinova, a koji bi uključivao razvijene zemlje i zemlje u razvoju, zemlje EU-a spremne su smanjiti emisiju stakleničkih plinova za 30% do 2020. godine. Za razliku od Kyotskog protokola u novi sporazum bit će uključene i zemlje u razvoju. Prije svega se to odnosi na Kinu i Indiju, koje emitiraju velike količine stakleničkih plinova. Do 2020. godine Kina bi trebala smanjiti emisiju stakleničkih plinova za 40-45%, a Indija za 20-25%, u odnosu na 2005. godinu. Navedeni udjeli samo su okvir, a nakon završetka konferencije bit će poznato koliko se u nastojanjima smanjenja stakleničkih plinova doista i uspjelo.

Neki mediji smatraju da će rezultat konferencije biti prazna obećanja te da neće biti postavljeni jasni ciljevi. Kao primjer navode spomenuti sastanak skupine G8, na kojem je odlučeno smanjenje emisije stakleničkih plinova do 2050. godine, ali bez konkretnih ciljeva, budući da se sudionici nisu mogli dogovoriti o baznoj godini na osnovu koje bi se određivalo smanjenje. Nadu da bi se dogovor ipak mogao postići budi činjenica da će predsjednik SAD-a Barack Obama, unatoč najavi,  na konferenciji biti 18. prosinca, dakle zadnji dan,  što neki analitičari smatraju znakom da je moguć  dogovor oko klimatske politike nakon 2012 godine.

Literatura i izvori:

Lay V., Kufrin K., Punđak J., 2007: Kap preko ruba čaše. Hrvatski centar Znanje za okoliš, Zagreb
COP15 Copenhagen
G8 odlučio – dva Celzija gore i ni stupnja više!
Intergovernmental Panel on Climate Change (IPCC)
Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva,
Zaštita okoliša/Atmosfera

United Nations Framework Convention on Climate Change (UNFCCC),

Povezane objave

GEOGRAFIJA.HR
Obrazovni portal Hrvatskog geografskog društva i
Geografskog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

©2023 Geografija.hr. Sva prava pridržana.

Skip to content