Izrael ili Palestina?

Bradati Guru

12. svibnja 2004.

l

UVOD

"Ne postoje dva povjesničara koja uvijek imaju isto mišljenje o prošlim događajima, ali problem je u tome što obojica misle da su u pravu" Ova izjava bivšeg američkog predsjednika Harryja S. Trumana najbolje ocrtava izraelsko-palestinskog sukob; oba naroda imaju različite poglede na iste povijesne događaje i svaka strana krivnju za sukobe svaljuje na drugu stranu.

Uvod

Jedan od sukoba koji već desetljećima zaokuplja pažnju svjetske javnosti zasigurno je sukob između Izraelaca i Palestinaca. Unatoč brojnim mirovnim pregovorima i kratkotrajnim mirnijim razdobljima, sukobi na ovom prostoru ne jenjavaju, o čemu svjedoče i svakodnevni izvještaji o novim napadima i ubojstvima. Osim pomalo već “uobičajenih” samoubilačnih napada, u posljednje vrijeme prašinu su digla i ubojstva čelnika palestinskih oslobodilačkih pokreta i organizacija. Posljednje u nizu bilo je ubojstvo osnivača Hamasa Ahmeda Yassina 22. ožujka ove godine i njegova nasljednika Abdela Aziza Rantisija tri tjedna kasnije.

Historijskogeografski razvoj područja Države Izrael

Cilj ovog članka nije odgovoriti na pitanje iz naslova, već dati kratak pregled najvažnijih događaja na ovom području. Osnovni razlog sukoba je borba za teritorij koji i jedan i drugi narod smatraju svojim nacionalnim teritorijem. Židovi su ovo područje nastanjivali još u antici međutim, stalnim osvajanjima i ratovima bili su prisiljeni na iseljavanje. U prvom stoljeću pr. Kr. na ovo područje dolaze Rimljani i nazivaju ga Palestinom. Dio židovskog stanovništva je tada prihvatio kršćanstvo, a veliki dio se iselio. Tijekom 7. st. Palestinu su naselili Arapi, koji su sve do druge polovice 20. st. činili većinu stanovništva.

Tijekom 19. st. među europskim Židovima dolazi do oživljavanja nacionalnog identiteta, želje za emancipacijom i povratkom u Izrael. Tako je stvoren pokret nazvan cionizam (njegovim formalnim osnivačem smatra se Theodor Herzl, 1897. godine). Pokret je dobio ime po brdu na kojem se nalazio Jeruzalemski hram (Zion) međutim, kasnije je taj naziv simbolizirao sam Jeruzalem. Cilj ovog pokreta bilo je ujedinjenje Židova u dijaspori i njihov povratak u Palestinu, a kulminaciju doživljava 1948. godine osnivanjem države Izrael. Već tijekom 19. st. došlo je do povećanih migracijskih tokova europskih Židova u Izrael. Pred početak Prvoga svjetskog rata Palestina je imala oko 700 000 stanovnika, od čega su skoro 90% činili Arapi. Pred kraj rata Velika Britanija je postala mandatar na ovom području sa zadaćom osnivanja židovskog nacionalnog teritorija. Doseljavanjem Židova započele su veće netrpeljivosti između ovih dvaju naroda. Posebno veliko doseljavanje zabilježeno je tijekom i nakon Drugoga svjetskog rata i stradanja Židova u Europi. Kretanje ukupnog broja stanovnika te broja Arapa i Židova u Palestini od 1922. do 1942. prikazano je u tablici 1. Treba napomenuti da su samo podaci za 1922. i 1931. godinu dobiveni na temelju službenih popisa, dok su podaci za ostale godine procijenjeni.

Godine 1947. rezolucijom Ujedinjenih naroda ovo područje podijeljeno je na arapsku i židovsku državu, a Jeruzalem je trebao biti pod međunarodnom upravom. Međutim, Židovi su prihvatili odluku UN-a, dok su je Arapi odbacili. U to vrijeme, bilo je oko 600 000 Židova i 1,2 milijuna Arapa. Međutim, uskoro je postalo jasno da ovaj plan neće uspjeti jer je arapski teritorij odvajao onaj dio Židova koji je živio u Jeruzalemu od njihove matične zemlje, a antagonizam između ovih dviju zajednica bio je vrlo izražen. I susjedne arapske zemlje (Jordan i Sirija) imale su pretenzije prema dijelovima i arapskog i židovskog teritorija. Sukobi su postajali sve češći, a kulminaciju su doživjeli 1948. godine nakon što su Židovi proglasili svoju državu – Izrael i nakon što su se Britanci povukli.

Novoproglašena država nije imala određene granice međutim, ubrzo je dobila međunarodno priznanje. Započeo je prvi arapsko-izraelski rat u kojem su sudjelovale arapske zemlje s jedne strane (Palestinci, Egipat, Jordan, Sirija, Libanon i Irak) te Židovi s druge. Nakon rata postignut je dogovor između Izraela i Egipta, Libanona, Jordana i Sirije kojim je Izrael umjesto dotadašnjih 50% dobio 75% teritorija nekadašnje Palestine. Veći dio preostalog teritorija okupirao je Jordan, koji je ovo područje, poznato kao Zapadna obala, 1950. godine i službeno pripojio. Pojas Gaze, koji se nalazi uz egipatsko-izraesku granicu ostao je pod egipatskom okupacijom. Ove se granice nisu mijenjale sve do Šestodnevnog rata 1967. godine kada je Izrael osvojio još 20 700 km2. Većina arapskog stanovništva se iselila iz područja kojim su vladali Izraelci u susjedne arapske zemlje.

Želje Arapa za osvetom postale su sve jače što je dovelo do još jednog rata. Godine 1967. Izraelci su napali Egipat, Jordan i Siriju i nakon šestodnevnih borbi osvojili su Gazu, Sinajski poluotok, arapski dio Istočnog Jeruzalema, Zapadnu obalu te Golansku visoravan. Na okupiranom teritoriju živjelo je oko 1,5 milijuna arapskog stanovništva. U isto vrijeme, na okupirana područja doseljava se židovsko stanovništvo. Tijekom 1960-ih osniva se nekoliko militantnih palestinskih organizacija čiji je cilj oslobođenje okupiranih teritorija i borba protiv Izraelaca – Palestinska oslobodilačka organizacija (PLO), Hamas, Fatah. Tek 1982. godine Sinaj je vraćen Egiptu. Tijekom 1980-ih pobune (tzv. intifade) Palestinaca u Gazi i na Zapadnoj obali  postale su sve učestalije. Posljednje desetljeće 20. st. obilježili su brojni mirovni pregovori i sporazumi međutim, konkretnih pomaka za sada još uvijek nema, a nasilje, sukobi i ubojstva ne jenjavaju.

Prema najnovijim podacima izraelskog ureda za statistiku Izrael danas ima 6,78 milijuna stanovnika, što znači da se u posljednjih godinu dana broj stanovnika povećao za 80 000, od čega su 21 000 novi useljenici. Što se tiče nacionalnog sastava, u Izraelu (uključujući istočni Jeruzalem i Golansku visoravan) živi 5,4 milijuna Židova (81%) i 1,3 milijuna ne-Židova (od čega su 82% muslimani te po 9% kršćani i druzi). U najvećem gradu, Jeruzalemu, živi 692 000 stanovnika, od čega je 464 000 Židova i 228 000 Arapa. Od proglašenja židovske države 1948. godine u Izrael se uselilo više od tri milijuna Židova. Najviše ih je došlo s područja bivšeg SSSR-a (oko 1,2 milijuna), zatim iz Maroka (oko pola milijuna), Rumunjske (250 000) i Poljske (220 000).

Osnivanje palestinske države?

Posljednjih tjedana vrlo je aktualan plan izraelskog premijera Ariela Sharona o povlačenju Izraelaca iz pojasa Gaze i tamošnjih židovskih naselja (ukupno 21 naselje) te iz četiri naselja na Zapadnoj obali. Međutim, plan nailazi na protivljenje ne samo većeg dijela Židova, već i Sharonove stranke, desničarskog Likuda, tako da je jedan od glavnih ciljeva mirovnog sporazuma – osnivanje neovisne palestinske države 2005. godine – vrlo upitan. Opća skupština UN-a velikom većinom prihvatila je rezoluciju kojom se potvrđuje suverenitet Palestinaca na njihovu teritoriju. Rezoluciji se usprotivilo samo šest zemalja, među kojima su Izrael i SAD, dok ih je 11 bilo suzdržano. Međutim, za razliku od rezolucija Vijeća sigurnosti, rezolucije Opće skupštine nemaju zakonsku snagu.