Kad kažem hrast, mislim na spačvanske šume…

Šuma, osobito ako je prirodnog sastava, predstavlja danas biološki i ekološki kapital koji svakim danom dobiva sve više na vrijednosti. Veliku vrijednost imaju šume u riječnim dolinama koje su u Europi danas prava rijetkost. Prostori riječnih nizina već su stoljećima zauzeti naseljima, industrijom, prometom i poljodjelstvom jer su čovjeku bili vrlo zanimljivi, kako zbog plodnog tla, tako i zbog blizine rijeke.

Šume koje su u zapadnoeuropskom prostoru stjecajem različitih okolnosti preostale uz rijeke redovito su malih površina. U njima je najveći udio komercijalnih vrsta drveća, dok su prirodne vrste odavno nestale.

Biljni pokrov Hrvatske odlikuje velikim bogatstvom i raznolikošću. Područja pod šumom i šumskim zemljištem (oko 20 354 km²) zauzimaju 36% površine države, što ju, uz skandinavske zemlje, čini samim vrhom po opsegu šumskih površina u Europi (tab. 1.).

Tab. 1. Udio šuma u nekim europskim državama 1995. godine

Izvor: Atlas Europe, (ur. M. Klemenčić), Leksikografski zavod “Miroslav Krleža”, Zagreb, 1997.

Najveći šumski bazen hrasta lužnjaka u Hrvatskoj – Spačva, nalazi se u poriječju rijeka Spačve i Studve, u Vukovarsko – srijemskoj županiji, koja zauzima dijelove povijesnih pokrajina istočne Slavonije i zapadnog Srijema. Površina mu u Hrvatskoj iznosi 39 789 ha, ali se širi spačvanski bazen prostire i na dijelu vojvođanskog Srijema i ima ukupnu površinu od 51 592,92 ha. Time predstavlja izuzetno velik pošumljeni prostor s dominantnom vrstom drveta – hrastom lužnjakom. O veličini i važnosti hrastovih šuma promatranog područja svjedoči  podatak da se jedna petina svih lužnjakovih šuma u Hrvatskoj nalazi se upravo u Spačvi.

Sl. 1. Spačvanski šumski bazen (Klepac, 2000.)

O veličini šume Spačva dobiva se pravi dojam ako se njezina površina usporedi s površinama drugih šumskih područja, primjerice u parkovima prirode ili nacionalnim parkovima: u parku prirode Lonjsko polje šumske površine zauzimaju 36 000 ha, u parku prirode Medvednica 14 550 ha, a u nacionalnom parku Plitvička jezera 23 000 ha. U Europi Spačva spada među najveće cjelovite hrastove šume. Tako je ona dva puta veća od najveće hrastove šume Fontainebleau (površine 16 885 ha) u Francuskoj – hrastom najbogatijoj europskoj zemlji.

Spačvanski prostor obuhvaća dio prisavske holocene naplavne bosutske nizine, koja se postupno uzdiže na jugu prema Savi, a na sjeveru prema Vukovarskom ravnjaku. Šume hrasta lužnjaka zauzimaju dolinski krajolik: nizine (nize) i obodne terase (grede). Čitav prostor Spačve bogat je podzemnom vodom, ali i značajnim dotokom površinskih voda. Središnji i najduži vodotok (duljine 40 km) je rijeka Spačva po kojoj je bazen i dobio ime.

Poremećaji ekološke ravnoteže u Spačvi

Voda je za hrast lužnjak dominantan ekološki čimbenik. To je vrlo osjetljiva vrsta drveta u odnosu prema vodi, a smeta mu previše kao i premalo vode.Vodotehničkim zahvatima kojima je osigurana obrana od poplava naselja i poljoprivrednih površina (izgradnjom nasipa na Savi 1932. god.), uskraćen je dovod vode šumskim kompleksima, što je u posljednjim desetljećima glavni čimbenik njegovog sušenja. Osim toga, na sušenje utječu i industrijalizacija, elementarne nepogode,  te stalno prisutni štetnici – kukci.

Na spačvanske šumske ekosustave u budućnosti će utjecati dva zahvata obuhvaćena prostornim planom Republike Hrvatske: kanal Dunav – Sava i autocesta Zagreb – Beograd. Kanal je projektiran na potezu od Vukovara do Šamca u dužini od 61,4 km u smjeru SI – JZ, a zasijecao bi duboko u teren i prekinuo tokove podzemnih voda koje teku usporedno sa Savom od zapada na istok i opskrbljuju spačvanske šume vodom. Kako je praktički nemoguće utvrditi tokove podzemnih voda i zbiljski utjecaj pada ili povišenja razina podzemnih voda, ne može se sa sigurnošću niti predvidjeti stanje voda u staništima spačvanskih šuma poslije izgradnje kanala. Takav je vodotehnički zahvat nepoželjan jer predstavlja prijetnju nizinskim šumama koje su u području njegova nepovoljnoga utjecaja imaju znatno veću vrijednost od njega samoga. Posljedica svakog sličnog zahvata u ovom području bilo je sušenje šumskog drveća i to ponajprije hrasta lužnjaka kao gospodarski najvažnije vrste, koja ne podnosi zabarivanje niti nedostatak vode na staništu. U studiji o utjecaju kanala Dunav – Sava  predložena je djelomična izgradnja kanala do luke Vukovar i prijevoz robe do Rijeke željeznicom.

U proljeće 2004.god. počela je izgradnja posljednje dionice autoceste koridora 10, od Županje do Lipovca i granice sa Srbijom i Crnom Gorom, u dužini od 29,4 km, čiji se završetak predviđa do kolovoza 2006. god. Zbog proširenja postojeće dvosmjerne ceste kroz spačvanski bazen, posječeno je 30 m šume za tzv. sjeverni krak buduće autoceste i daljnjih 15 m šume za tzv. južni krak. Posječena drvna masa iznosi oko 30 000 m³, što je ukalkulirano u godišnji plan sječe poduzeća Hrvatske šume i ne predstavlja najveću poteškoću. Gradnja autoceste dovest će do presjecanja puteva prolaska divljači, čime nepovoljno utječe na šumske ekosustave pa je u projekt izgradnje autoceste dodan i plan izgradnje paralelnih puteva za divljač u duljini od 10 km.

Manju prijetnju predstavljaju hidromelioracijski zahvati koji se provode zbog unaprijeđenja poljodjelstva. Preduboki kanali uz rub šume izazivaju sušenje šumskog staništa, a slijevanje vode iz njiva, zbog utjecaja pesticida i umjetnih gnojiva, može izazvati gubitak biljnih i životinjskih vrsta u šumskom ekosustavu.

Razvoj šumskog gospodarstva i upotreba hrastovine
Prva eksploatacija hrastovih šuma vezana je uz pojavu prvih naselja na ovom prostoru, koja su nastala u doba Rimskog Carstva. Osim pepeljarenja, prva uporaba šuma odnosi se na ogrjev, ispašu i žirenje te uporabu tehničkog i građevinskog drva za izradu naprava, alata, kuća i sl. Danas tome svjedoče primjerci autohtone arhitekture u Posavini, Podravini, Baranji i Srijemu. Prvo razdoblje bez organizirane sječe i prerade drveta trajat će sve do razvojačenja Vojne krajine, a razlog tome su stalne promjene vlasničkih odnosa nad spačvanskim šumama.

Do prekretnice dolazi u 18. stoljeću, kada najvažnija djelatnost postaje izrada dužica za bačve. Hrastove su dužice bile osobito pogodne za čuvanje francuskih crnih vina, a uz to je i radna snaga u Hrvatskoj bila jeftina pa je hrastova dužica u vremenu prije otvaranja pilana bila najvažniji izvozni proizvod. Dužice su se najviše izvozile u Italiju, Francusku, Ujedinjeno Kraljevstvo i Njemačku, gdje su se sastavljale u bačve. Proizvodnja francuske dužice starija je od njemačke, ali je potpuno nestala, dok se njemačka razvila usporedo s razvojem pivarstva i zadržana je, iako u manjoj mjeri, sve do danas. Cijepana dužica izvozi se Dravom i Dunavom do Regensburga te Savom do Siska, dalje Kupom do Karlovca i cestom do Senja. Gradnjom Lujzinske ceste (1803. – 1809.), kojom je Posavina povezana s morem, omogućeno je korištenje do tada očuvanih hrastovih šuma ovog prostora. U vremenu od 1861. do 1901. godine za francuske dužice  posječeno je oko 17,2 milijuna m³ hrastovine. Dužica se uglavnom izvozila, ali je i u Slavoniji omogućila razvoj malih proizvođača, posebice proizvodnju bačava i čabrića za rakiju. Da je prizvodnja dužice jedan od simbola Spačve, svjedoče bungalovi u obliku bačvi u sklopu motela Lubanj na trasi buduće autoceste kroz spačvanski bazen.

Sl. 2. Smještajni kapaciteti u obliku bačvi na autocesti Zagreb – Lipovac (vlastiti  arhiv, 1998.)

S vremenom je proizvodnja hrastove dužice bila nadopunjena izradom tesanih hrastovih pragova za izgradnju željezničkih pruga, za domaće i stane potrebe. Postoji funkcionalna veza između razvitka šumskog gospodarstva i željeznica u Hrvatskoj. Na to uostalom ukazuje i vremenska podudarnost njihove maksimalne ekspanzije: glavni period sječe bio je 1880.-1900. godine, a gotovo cijela željeznička mreža izgrađena je u periodu 1878.-1912.

Drvna prerađivačka privreda dosegla je najveći opseg na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, kada djeluje 18 pilana, a smještene su u samim šumama radi smanjenja troškova prijevoza. Kasnije se podizanje drvnoindustrijskih objekata  usmjerava bliže ili u veće gradske centre (Vinkovce, Županju), u mjesta bliža mreži javnih komunikacija.

Razvoj finalne prerade drva počinje relativno kasno, nakon Drugog svjetskog rata, 1948. godine. Drvna industrija u vremenu druge Jugoslavije nije slijedila logiku tržišta. Veliki finalni kapaciteti okreću se izvozu samo radi korištenja ekonomije obujma: svaki izvoz označavao je gubitak koji se nadoknađivao na zatvorenom domaćem tržištu, što je obilježeno velikim oscilacijama i teškoćama ove industrijske grane.

Spačva u suvremenom razdoblju

Analiza tržišta i tehničko-tehnološkog razvoja drvno-prerađivačke industrije u Europi od vremena prije Drugog svjetskog rata pa sve do danas, uvjetuje način i proizvodnju drvnih proizvoda u šumarstvu u suvremenom razdoblju. Nedvojbeno je, da se od predratnog vremena do danas udio proizvoda bitno promijenio. U organiziranoj šumskoj proizvodnji u prošlosti je dominirala izrada ogrjevnog drva sa udjelom oko 86%, dok je udio tehničkog drva i svih ostalih proizvoda iznosio svega 14%. Danas je udio ogrjevnog drva upola manji i kreće se oko 45%. Osim prilagođavanja cijenama, zadatak šumarskog sektora je i prilagodba vrsta i količine proizvoda potražnji na svjetskom tržištu, ali i očuvanje okoliša i djelovanje u skladu s odrednicama održivog razvoja, što podrazumjeva očuvanje prirodnosti, potrajnoga gospodarenja i biološke raznolikosti šuma.

Osamostaljenjem Hrvatske dolazi i do  privatizacije drvne industrije. Dolazi do otvaranja većeg broja malih pilana, koje su daleko od toga da prerađuju šumske sirovine na najbolji način, dok interesa za finalnu preradu drva jedva da i ima.

Drvna prerada se, uz poljoprivredu, ubraja danas u glavne privredne grane na koje se oslanja gospodarstvo Vukovarsko – srijemske županije. O važnosti drvne industrije u  županiji svjedoči  podatak o vrijednosti  izvoza drva i proizvoda od drva. Udio drva i proizvoda od drva zauzimao je  4,5%  ukupnog izvoza Hrvatske (2003. god.), dok je udio istih proizvoda u ukupnom izvozu Vukovarsko–srijemske županije veći i iznosi 11,7% (tab. 2).

Tab. 2. Udio drveta i proizvoda od drveta u izvozu Hrvatske i Vukovarsko-srijemske županije 2003. godine

Izvor: Izvještaj Uprave šuma Vinkovci sa stanjem 31. 12. 2003. godine, Uprava šuma Vinkovci, Odjel za uređivanje šuma, Vinkovci, 2004.

Drvna je industrija i danas je koncentrirana u dva vodeća centra, Vinkovcima i Županji, dok su tendencije prostorne disperzije još uvijek slabe. Tek poneko naselje u spačvanskom bazenu ima lokalni pogon (npr. pilana u Vrbanji), što je nedovoljno za brži industrijski razvoj i preobražaj prostora.

Jedan od ograničavajućih čimbenika razvoja drvne inustrije, lovnog turizma itd. su minirane površine. Oko 9% površine spačvanskog bazena je minirano u vrijeme Domovinskog rata, uglavnom rubni istočni, jugoistočni i južni dijelove, koje je do danas nemoguće uvrstiti u godišnje planove gospodarenja šumama jer veći dio još uvijek nije razminiran (tab. 3).

Tab. 3. Minirane površine u spačvanskom bazenu 2001. godine

Izvor: Izvještaj o miniranim površinama sa stanjem 2001. godine, Uprava šuma Vinkovci, Odjel za uređivanje šuma, Vinkovci, 2002.

Unatoč novim razvojnim planovima, koji kao imperativ postavljaju modernizaciju industrijskih pogona i prilagodbu zahtjevnom tržištu EU,zanimljivo je da Vukovarsko – srijemska županija u trgovini drvom kao sirovinom i poluprerađevinom ostvaruje suficit, a u trgovini namještajem deficit u vanjskotrgovinskoj razmjeni (vrijednost izvoza proizvedenog namještaja manja je od vrijednosti uvoza za oko 2,2 puta). Pozitivnih pomaka ipak ima, na što ukazuje podatak da se u posljednjih 15 godina broj drvnoindustrijskih poduzeća povećao i da se u njima ostvaruje rast prihoda, iako godišnji prihodi još uvijek nisu dosegli prijeratnu razinu od 20 milijuna USD i danas iznose 10 milijuna USD (tab. 4).

Tab. 4. Drvnoprerađivačka djelatnost Vukovarsko-srijemske županije za period 1989.-2003.

Izvor: Plan razvoja šumarstva Republike Hrvatske, Raščlamba stanja i prijedlozi rješenj, (ur. I. Tarnaj), Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva, Zagreb, 2001.

Primjer uspješnog prilagođavanja zahtjevima suvremenog tržišta je Drvna industrija Spačva d.d., najveći drvoprerađivač županije. U 45 godina svoga djelovanja, kapaciteti za preradu drva prerađivali su oko 160 000 m³ trupaca iz spačvanskih šuma i zapošljavali oko 3000 djelatnika (2001.god.). Uvođenje novih tehnologija u vrijednosti 5 milijuna eura osiguralo je u posljednje dvije godine kontinuiran rast prihoda od oko 10% ili 160 milijuna kuna, iako je broj djelatnika smanjen i danas iznosi 760. Razvojem novih načina prerade i sušenja drveta, ovo je poduzeće potaklo daljnji razvoj finalne prerade i u ostalim tvrtkama i stolarskim obrtima u županiji, a najavljeno je proširenje proizvodnih pogona, upošljavanje novih radnika i daljnja orijentacija na izvoz koji čini 70% ukupnog prihoda. Najznačajnije tržište Spačve je Italija, zatim slijede Slovenija, Francuska, Španjolska i BiH.

Umjesto zaključka

Spačvanski bazen je najveća cjelovita šuma hrasta lužnjaka na nacionalnom teritoriju, što dovoljno govori o prirodnim mogućnostima njegovog razvoja. Ako se tome doda tradicija racionalnog  gospodarenja ovim šumama te potencijal za razvoj lovnog i izletničkog turizma, onda promatrani prostor  ima velike mogućnosti afirmacije ne samo u nacionalnim, nego i europskim okvirima.

Možda se u skoro vrijeme i mi složimo s Kozarčevom asocijacijom s početka teksta. Ako ne, nadajmo se da će nas prilagodba razvojnih planova europskim trendovima i njihova provedba u prostoru spačvanskog bazena uvjeriti u istinitost slijedeće tvrdnje istog književnika:
˝Sretan je onaj narod, koji zna cijeniti što je šuma.˝

Literatura:

1. Klepac, D., 1996.: Stare šume hrasta lužnjaka i njihov doprinos razvoju Hrvatske, Hrast lužnjak u Hrvatskoj, (ur. D. Klepac), HAZU, Vinkovci-Zagreb, 13-27.
2. Klepac, D., 2000.: Najveća cjelovita šuma hrasta lužnjaka u Hrvatskoj Spačva, HAZU, Centar za znanstveni rad u Vinkovcima, Vinkovci.
3. Prpić, B., 2003.: Hidrološki sustav Spačve u odnosu na uspijevanje hrasta lužnjaka, Retrospektiva i perspektiva gospodarenja šumama hrasta lužnjaka u Hrvatskoj, (ur. D. Klepac, K. Čorkalo – Jemrić), HAZU, Zagreb-Vinkovci, 109-124.
4. Sić, M., 1974.: Uloga šumskog gospodarstva u društveno-gospodarskom razvoju bosutske nizine krajem 19. i početkom 20. stoljeća, Simpozij 100 godina znanstvenog i organiziranog pristupa šumarstvu jugoistočne Slavonije, (ur. T. Varićak, M. Vidaković, D. Švagelj), JAZU, Zagreb, 467-475.
5. Drvna industrija Spačva d.d. Vinkovci, http://www.spacva.hr/index.htm