Na Konferenciji za okoliš i razvoj Ujedinjenih Naroda (Conference on Environment and Development) održanoj u Rio de Janeiru 1992. godine, međunarodna zajednica obvezala se na poticanje održivog razvoja i formulirala globalni program zvan “Agenda 21” ili “Agenda za 21. stoljeće”.
Sam termin “održiv razvoj” prvi put uvodi Europska komisija za okoliš i razvoj (European Commision for Environment and Development) 1987. godine. On se odnosi prvenstveno na potrebu prilagođavanja gospodarstva i našeg načina života u skladu s potrebama budućih generacija. To znači da možemo koristiti prirodne resurse samo u onoj mjeri u kojoj je moguća njihova ponovna obnova da ne bi došlo do poremećaja u ekosustavu.
U začetku stvaranja EU, cilj udruživanja europskih zemalja bio je prvenstveno jačanje gospodarstva stvaranjem zajedničkog tržišta. No s proširenjem Unije, postavljeni su novi ciljevi prema kriterijima koji podržavaju održivi razvoj zemalja članica. To su:
- jedinstveno tržište
- jedinstveni monetarni sustav
- ravnopravni uvjeti zapošljavanja unutar zemalja Unije za sve njene građane
- zajednička vanjska politika i obrana
- stvaranje mira i stabilnosti unutar Unije, ali i čitave regije
- zaštita okoliša kao osnovni preduvjet održivog razvoja
Prema podacima Europskog ureda za zaštitu okoliša, unatoč tome što zakon o zaštiti okoliša u EU postoji već 30-ak godina, općeniti pokazatelji za zemlje EU ukazuju na loše ekološko stanje koje se tek posljednjih desetak godina, u nekim segmentima, popravlja. U nekim zemljama primjećeno je i značajno pogoršanje kvalitete tla, zraka i voda čemu je glavni razlog neodrživost razvoja pojedinih industrijskih sektora.
Njemačka se kao članica Europske unije obvezala da će smanjiti emisiju štetnih tvari i plinova u okoliš, te poraditi na sanaciji šteta koje su nastale snažnim, nekontroliranim razvojem industrije. Da bi se stanje u okolišu poboljšalo, te da bi se uspjelo u prevenciji od daljnjeg onečiščenja, doneseni su zakoni čije se nepoštivanje oštro sankcionira.
Nakon udruživanja Zapadne i Istočne Njemačke, najprije je provedeno niz istraživanja kojima je utvrðeno postojeće stanje u okolišu, a tek onda su izdvojena novčana sredstva za sanaciju već nastalih šteta te za prevenciju od novih onečišćenja. Danas je Njemačka zemlja koja za zaštitu okoliša izdvaja više novca od svih ostalih zemalja članica EU. Taj iznos se posljednjih godina popeo na oko 35 mlrd. EUR što i ne čudi s obzirom na relativno visok BND. Planovi za budućnost usmjereni su na daljnje smanjenje emisije štetnih tvari i plinova u okoliš, na razvoj ekološke poljoprivrede, značajnija ulaganja u rješavanje problema otpadnih voda i zaštite podzemnih voda, te kontrole ugradnje sustava za pročišćavanje voda i zraka u industrijskom sektoru.
Unutar javnih ulaganja vrlo važnu ulogu imaju porezi za okoliš (environmental taxes) pa je važno istaknuti da je u Njemačkoj samo u razdoblju od 01.04.1999. do 01.01.2003. eko-porez na benzin porastao sa 531,74 EUR/1000 litara na 654,50 EUR/1000 litara ili za oko 23 %. Eko-porez na dizel gorivo je u istom razdoblju povećan za 35 %, a porez na električnu energiju za čak 100,5 %. Na ovaj način se značajna financijska sredstva izravno ulažu u zaštitu okoliša, a s obzirom da potrošnja svih oporezivanih energenata svake godine sve više raste (što je izravno povezano s gospodarskim razvojem) sigurno je da će se na ovaj način i ubuduće izdvajati sve veće količine novca koji se direktno ulaže za zaštitu, prevenciju i sanaciju štetnih učinaka na okoliš.
Po ukupnim javnim izdvajanjima za okoliš Njemačka prednjači unutar zemalja članica EU. U prosjeku je u posljednjem desetljeću 20. st. samo iz sredstava javnog sektora ulagano oko 6,1 mlrd. EUR. Druga zemlja po javnim ulaganjima je Francuska (oko 2 mlrd. EUR). Takoðer, svake godine raste udio novca koji se izdvaja iz BND i ulaže izravno u zaštitu okoliša. Zemlje Europske unije u prosjeku izdvajaju oko 1 % sredstava iz BND za okoliš, s time da je taj udio uglavnom manji kod zemalja s većim ukupnim BND i obratno. Njemačka je 1998. godine za zaštitu okoliša izdvojila oko 18 mlrd EUR što je bilo 1,02 % od ukupnog BND koji je iznosio 3641,8 mlrd. DM. Udio od 1,02 % rezultat je sume potrošnje javnog sektora, koji je sudjelovao sa 0,60 % ukupnog BND i potrošnje industrije koja je za okoliš izdvojila 0,42 ukupnog dohotka.
U posljednje vrijeme u Njemačkoj je zabilježeno i znatno povećanje udjela električne energije dobivene od obnovljivih izvora. Ukupno gledajući od 1990. do 2000. godine količina električne energije dobivena iz tih izvora povećala se sa 15 842 mil. kWh na 31 325 mil. kWh tj. za oko 100 %, od čega najviše otpada na energiju dobivenu u HE, a potom na energiju dobivenu od vjetra.
Od 1990. do 2000. godine znatno je smanjena i emisija štetnih tvari i plinova u cestovnom prometu, unatoč povećanju potrošnje goriva. Emisija krutih tvari iz diesel goriva u tom je razdoblju smanjena za čak 23 %, emisija ugljikovog monoksida smanjena je za 64 %, a dušičnih oksida za 38 %. Jedino povećanje od 14 % uočeno je u emisiji ugljikovog dioksida.
Kvaliteta tla povećava se smanjenim unošenjem sintetičkih kemijskih tvari (pesticida, herbicida, mineralnih gnojiva) te promoviranjem razvoja ekološke poljoprivrede. Udio farmi koje se bave ekološkom poljoprivredom svake se godine povećava usporedno sa brojem ekoloških domaćinstava. Od 1994. do 2000. godine udio tla na kojem je organizirana ekološka poljoprivreda povećao se za 100 % (sa 1,6% na 3.2 %).
Premda u Njemačkoj još uvijek treba poraditi na zaštiti okoliša, ovo je jedna od europskih zemalja koja je dokazala da se gospodarstvo i ekologija mogu usporedno razvijati, ali samo uz znatna financijska ulaganja i razvoj ekološke svijesti stanovništva, što je onda i glavni preduvjet održivog razvoja.