Naslovna TemeHistorijska geografija Zašto se na Kornatu nije razvilo stalno naselje?

Zašto se na Kornatu nije razvilo stalno naselje?

Josip Faričić

Kornati su smješteni između zadarske i šibenske otočne skupine. Površina je cijelog arhipelaga oko 70 km2, s time da najveći otoci Kornat (32,4 km2),  Žut (14,8 km2) i Piškera (2,6 km2) čine 70% njegove površine. Prema površini Kornat je 16. hrvatski otok. Neobično je stoga da ne njemu, kao i na drugim manjim kornatskim otocima i otočićima, nema stalnog naselja. Znakovito je da su stalno naseljeni brojni površinom manji otoci (primjerice, Čiovo, Silba, Olib, Molat, Iž, Šipan, Ist, Rava, pa čak i Krapanj, Ošljak i dr.)  među kojima ima i onih s više naselja (Molat, Murter, Iž, Šipan).  Neusporedivi su podatci o naseljenosti pojedinih otočića i grebena sa stalnim svjetioničarskim posadama (Palagruža, Blitvenica, Vela Sestrica i dr.) ili malim samostanskim zajednicama (Košljun, Galevac).

Nekoliko je mogućih razloga za nepostojanje stalnoga naselja ili čak većeg broja naselja na Kornatu, ali niti jedan se, sam po sebi, ne može smatrati presudnim jer uz istočnu obalu Jadrana postoje analogni primjeri na otocima na kojima, uz slične geografske značajke, postoje naselja i stalna naseljenost.

Kornat, kao i svaki drugi otok čini jedinstveni sustav koji je sastavljen od brojnih međusobno povezanih elemenata prirodno-geografske i društveno-geografske osnove koji svaki na svoj način utječu na funkcioniranje cjeline. Premda je otok naizgled izolirana geografska struktura (otud i etimologija pojma izolacija, koji potječe od tal. isolazione što je pak derivat riječi isola, što znači otok), funkcionalno ovisi o prirodnoj i društvenoj okolini. Višestoljetna raspodjela funkcija unutar hrvatskoga otočnog prostora rijetko je uvjetovana pukim slučajem, ali ponajčešće je rezultat vrjednovanja različitih komparativnih prednosti određenoga otoka. Poradi toga je teško secirati otok po presjeku historijsko-geografskog razvitka i očekivati konačne i apsolutne zaključke. Razumijeti bit funkcioniranja geografskog mehanizma pojedinog otoka velik je izazov i osnovni preduvjet različitim specijalističkim istraživanjima.

Odgovor na postavljeno pitanje o razlozima nepostojanja stalnog naselja na Kornatu pokušat ću razlomiti na nekoliko sekcija, a čitatelj se upućuje da, na temelju sažeto iznijetih činjenica, sam promišlja o ovoj problematici.

Ponajprije, potrebno je kritički sagledati kriterij površine otoka jer je po njemu na Kornatu trebalo postojati najmanje jedno otočno naselje. Specifičan geografski položaj otoka izloženog pučini i udaljenog od kopna i otoka s većim naseljem jest geografski čimbenik koji je mogao utjecati na trajnu naseljenost. Međutim, sličan geografski položaj imaju, primjerice, Premuda i Žirje, a na njima ipak postoje naselja.

Geoprometni se položaj Kornata tijekom prošlosti mijenjao. Zbog slabe propusnosti prolaza Vela i Mala Proversa između Dugog otoka, Katine (od lat. catena = lanac) tijekom antike, čini se, nije funkcionirala ta spona otvorene pučine Jadrana i unutrašnjih voda jaderskoga i skardonskog akvatorija. Čak štoviše, u prostoru Male Proverse bila je izgrađena villa rustica čiji se ostatci i danas vide uz obalu i u obližnjem podmorju.

Središte naseljenosti jedinstvene prostorno-gospodarske cjeline koju je činio jugoistočni dio Dugog otoka i Kornatski otoci bilo je vezano za prostranu uvalu Telašćicu (antički Tilago, Pizuh, odnosno Čuh). Međutim, tijekom srednjeg vijeka prostor Telašćice gubi tu funkciju tako da se stalna naseljenost premješta na obale Dugog otoka koje su orijentirane prema unutrašnjim vodama zadarskog akvatorija. Reminiscencija na nekadašnje naselje u Telašćici sačuvala se i na nekim starim kartama, primjerice na Coronellijevoj karti zadarske regije iz 1688.

Poradi postupnoga izdizanja razine mora poraslo je značenje Proverse, i to u osvit srednjeg vijeka o čemu svjedoči, uz ostalo i bizantska utvrda Toreta, koja je bila dio fortifikacijskog sustava namjenjenog kontroli istočnojadranske plovidbene rute (dio tog sustava su utvrde na Svetom Andriji, Žirju, Vrgadi i dr.). Nije stoga neobično da se u starim dokumentima i na starim kartama cijeli Kornat imenuje nesonimom Toretta. Uz kasnoantičku utvrdu bila je podignuta i velika bazilika, na čijim je temeljima u srednjem vijeku izgrađena znatno manja crkva Sv. Marije. Po toj se crkvi dugo cijeli otoka nazivao Stomorin otok, odnosno Isola di Santa Maria. Obje su velike građevine smještene u neposrednoj blizini Tarca, relativno velikoga polja (za kornatske prilike). Prema mišljenju S. Kulušića uz utvrdu i baziliku moglo je funkcionirati naselje čiji su stanovnici, uz ostalo, koristili polje Tarac i tamošnje rezerve vode.

Na otoku nema većih površina obradivoga tla, pogodnoga za uzgoj glavnih sredozemnih kultura masline i vinove loze. U krajoliku prevladava kamenjar (škrapari i degradirani pašnjaci). Za razliku od većine sjevernodalmatinskih otoka, sjeveroistočne su padine Kornata strmije, a jugozapadne položitije. Najveće su obradive površine Trtuša (16,92 ha), Kn(j)ežak (10,8 ha) i Tarac (6,6 ha) smještene između glavnoga otočnog hrpta te razmrvljene i razvedene geomorfološke zone koja se postupno spušta prema Kornatskom kanalu duž jugozapadne obale otoka. Poradi nedostatka plodnoga tla nikada se nije moglo razviti intenzivnije poljodjelstvo, a to je, čini se, jedan od važnijih razloga što se na otoku nije razvilo trajno naselje. Otočne površine uglavnom su iskorištavane za uzgoj sitne stoke (posebno ovaca), a otočni su pastiri boravili u malim suhozidnim kućicama (“stanovima”) raštrkanim širom otoka. Cijeli je otok promrežen s gotovo 200 km suhozida (mocira).

Otok je imao specifičan status kolonije pojedinih zadarskih veleposjednika na kojemu su stoku uzgajali i neznatne plodne površine obrađivali težaci sa susjednoga Dugog otoka, a kasnije i s Murtera. Na susjednoj Piškeri funkcioniralo je naselje saljskih ribara, vezano uz bogata lovišta ribe u kornatskom arhipelagu. Međutim, ono nije bilo trajno naselje već je naseljavano povremeno i privremeno tijekom ribarske sezone (osobito tijekom razdoblja ljetnih mračnih noći u kojima se odvijao lov male plave ribe).

Višestoljetna ispaša te sječa drva (posebno različitih borovica ili smrika) za potrebe loženja vatre pri noćnom ribolovu na malu plavu ribu rezultirala je degradacijom krajolika. Izvorni biljni pokrov do početka 20. st. jedva se mjestimično očuvao. Otok bi se najvećim dijelom mogao nazvati krškom pustinjom! Ipak, u sličnim uvjetima oskudice obradivih površina razvila su se i opstala naselja na nekim znatno manjim hrvatskim otocima (npr. Ist, Kaprije, Rivanj, Sestrunj). Očito je da su ta naselja svoju vitalnost crpila iz drugih gospodarskih djelatnosti, ponajprije različitih aktivnosti iz šire domene pomorstva (ribarstvo, brodarstvo i sl.).

Obalna crta otoka (68,7 km) nije razvedena poput obalnih crta susjednoga Dugog otoka i Žirja. Na sjeveroistočnoj obali ističu se tek uvale Lupešćina te Gornji i Donji Statival, dok na jugozapadnoj uvali nalazi veći broj uvala: Šipnata, Bile Lučice, Kravljačica, Strižnja, Modri bok, Vrulje, Pivćena, Maslinovica, Koritinica te Vela i Mala Ropotnica. Iako uvale nisu velike, zaštićene su od valova koje razvijaju vjetrovi južnog i zapadnog kvadranta bedemom kojega tvore desetci otočića, hridi i grebena. Uz uvale Vrulje i Kravljačica vezana je najveća koncentracija stambeno-gospodarskih kućica. Tako je primjerice, sredinom 20. st. u Vrulji bilo 45 kućica, a na cijelom otoku ukupno 256 kućica. Ništa veći broj kuća nije u to vrijeme bio na brojnim malim naseljenim otocima (Rava, Žverinac, Premuda, Sestrunj. Rivanj, Kaprije, Drvenik Veli, Ploča i dr.), ali one su činile organizirana naselja s svim osnovnim sadržajima (crkva, seoski putovi, poštanski uredi, trgovine, uređena obala i sl.) dok se kornatske skupine stanova, niti s fizionomskog niti s funkcionalnog aspekta, ne mogu smatrati naseljima u pravom smislu. Ti su mali stanovi služili kao zakloništa tijekom nešto duljih boravaka poljoprivrednika i ribara s okolnih naseljenih otoka te kao magazini, spremnici agroopreme i ribarskih naprava. Demografima je pitanje naseljenosti Kornata poseban “zalogaj” jer postojeće statistike naizmjenice u nekim popisnim godinama bilježe stalne stanovnike, a nekim popisnim godinama ne bi bio registriran niti jedan stanovnik Kornata!

U drugoj polovici 20. st. promjenjena je namjena kornatskih kamenih kućica i one sve više poprimaju funkciju stanova za odmor i rekreaciju. U suvremenim uvjetima stroge zaštite najvećeg dijela arhipelaga nakon osnivanja nacionalnog parka ograničena je izgradnja novih i znatnija dogradnja postojećih objekata, koji bi možda imali rezidencijalnu ulogu, a k tome, u atmosferi prevladavajućih negativnih demografskih procesa na većini hrvatskih otoka, nije moguće očekivati neko novo naseljavanje kornatskih otoka.

O Kornatima možete pročitati znatno više kod:

FILIPI, A.-R. (1972.): Kornati, Turistički savez općine Biograd n/m i Turistički savez općine Zadar, Zadar.
FILIPI, A.-R. (1976.): Iz prošlosti kornatskog ribarstva, Radovi Centra JAZU u Zadru, sv. 22-23, Zadar, 181-259.
FRIGANOVIĆ, M. A. (1995.): Kornati – geografsko promišljanje, Simpozij Nacionalni park Kornati – Prirodna podloga, zaštita, društveno i gospodarsko valoriziranje, Ekološke monografije, br. 7, Hrvatsko ekološko društvo, Zagreb, 15-21.
KULUŠIĆ, S. (1965.): Kornatska otočna skupina, Geografski glasnik, br. 27, Zagreb, 215-245.
KULUŠIĆ, S. (2000.): Naseljenost i vrednovanje Kornatskih otoka od drevnih vremena do danas , Hrvatski geografski glasnik, br. 62, Zagreb, 43-65.
KULUŠIĆ, S. (2001.): Naseljenost i vrednovanje Kornatskih otoka od drevnih vremena do danas (nastavak), Hrvatski geografski glasnik, br. 63, Zagreb, 87-120.
SKRAČIĆ, V., BAŠIĆ, N. (2004.): Kolonija Kornati, Murterski godišnjak, br. 1, Matica hrvatska – Ogranak Murter, Murter, 89-133.

Povezane objave

GEOGRAFIJA.HR
Obrazovni portal Hrvatskog geografskog društva i
Geografskog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

©2023 Geografija.hr. Sva prava pridržana.

Skip to content