Zidovi svijeta

Bradati Guru

17. lipnja 2004.

l

UVOD

Zidane ograde koje dijele jedno područje od drugog, neprijateljske narode ili prostor s jednim državnim uređenjem od drugog gradile su se tokom povijesti, a svjedoci smo da iste ideje postoje i danas. Danas, za razliku od prošlih vremena postaju privlačni i zanimljivi svjetskim putnicima za koje više nije važno s koje se strane zida zateknu.

Zidane ograde koje dijele jedno područje od drugog, neprijateljske narode ili prostor s jednim državnim uređenjem od drugog gradile su se tokom povijesti, a svjedoci smo da iste ideje postoje i danas. Bez obzira koliko su negativnih kritika i osuda zidovi doživjeli njihov značaj nije izgubljen, danas su postali dio turističke atrakcije zemalja u kojima se nalaze. Osnovna karakteristika svih zidova je masivnost, čvrstoća, otpornost i strah koji su pobuđivali prema narodima s druge strane. Danas, za razliku od prošlih vremena postaju privlačni i zanimljivi svjetskim putnicima za koje više nije važno s koje se strane zida zateknu.

Najstariji i najduži od svih zidova je Veliki kineski zid. Prosječne visine 12 m proteže se u dužini od 2400 km od obala Žutog mora prema stepama unutrašnje Azije. Zid je imao obrambenu ulogu u dugom povjesnom periodu, a danas je uz Zabranjeni grad i Vojnike u terakoti glavna kulturna znamenitost Kine. Gradnja zida započela je u 3. stoljeću pr. K. da bi branio Kineze od prodora Mongola sa sjevera. Za vladavine dinastije Ming, posebno tijekom 15. stoljeća, zid je obnovljen, a u 17. stoljeću je dosegao današnju dužinu. Postoji podatak da je u tom periodu obnavljanja zida sudjelovao svaki treći muškarac Kine. Godine 1970. Kinezi su odlučili uključiti Zid u turističku ponudu, pa tako ovaj simbol kineske civilizacije u prosjeku svake godine posjeti oko 10 milijuna turista. Najatraktivniji dio Velikog kineskog zida nalazi se 70 km sjeveroistočno od prijestolnice na lokaciji Mutianyu gdje turistički obilazak po cijeni od 34$ traje oko 45 minuta. Zbog iznimne baštinske vrijednosti 1987. godine Kineski zid je upisan na listu UNESCO, a 2002. i na listu WMF. Jedan od najimpresivnijih podataka vazanih za ovo svjetsko čudo bio je da se može vidjeti s Mjeseca. Prema podacima iz ožujka ove godine  kinesko ministarstvo obrazovanja dalo je nalog da se ovaj podatak izbaci iz kineskih udžbenika jer astronaut Jang Livej nakon 21 dan boravka u svemiru tvrdi na Zid nije moguće vidjeti s te udaljenosti. Točan ili ipak netočan podatak, nije važno jer Veliki kineski zid najveća je građevina na Zemlji.


Kineski zid

U Jeruzalemu, svetom gradu kršćana, židova i muslimana nalazi se ostatak Herodova hrama, srušenog 70. godine, poznat pod nazivom Zid plača ili Zapadni zid. Ovo je najsvetije molitveno mjesto židovskog naroda. Židovski kralj Herod sagradio je hram svom mučeničkom narodu no, samo 6 godina nakon izgradnje u najžešćim borbama židovsko-rimskog rata hram je srušen. Mnogi znanstvenici s polja arheologije, povijesti, religije, te znatiželjni turisti posjećuju ovo sveto mjesto, ali nažalost, opravo je ovo područje dugi niz godina vrlo nemirno i nesigurno.


Molitva ispred Herodova hrama

Znatno kraći od Velikog kineskog, tek 118 km dug i u prosjeku 5 m visok Hadrijanov zid proteže se od Wallsenda na rijeci Tyne na sjeveroistoku Ujedinjenog Kraljevstva prema zapadu tj. do Bownessa. Godine 112. dao ga je izgraditi rimski car Hadrijan kako bi obilježio sjevernu granicu Rimskog Carstva. Gradnja zida započela je s istočne strane, a primarni građevni materijal bilo  je busenje koje je naknadno zamjenjeno s čvrstim kamenim blokovima. Sa sjeverne škotske strane, iz pravca napada Pikta ispred zida bio je prokopan duboki klanac koji je također imao obrambenu ulogu. Godine 383. Hadrijanov zid je napušten jer je Otok tada prestao biti dio Rimskog carstva. Kameni blokovi tada su se počeli koristiti za izradnju kuća u okolici. Danas je ostao sačuvan dio zida koji iako velikim dijelom obrastao u mahovinu svjedoći o visokim građevinskim dostignućima. Ujedinjeno Kraljevstvo posjeduje 14 objekata iznimne baštinske vrijednosti koji su uvršteni na listu UNESCO-a, a od 1987. na njoj se nalazi i Hadrijanov zid. Bilo kako bilo, činjenica je da su stari Rimljani osim umjetnosti, latinskog jezika i nekih običaja Britancima ostavili u baštinu zid koji su oni uspješno iskoristili u turističke svrhe.


Hadrijanov zid označavao je sjevernu granicu Rimskog Carstva.

Hrvatska se  također može uvrstiti u popis zemalja koje posjeduju turističke atrakcije. Stonski zid u svakom slučaju dio je naše i europske arhitektonske vrijednosti pa je stoga prozvan «europski kineski zid» što dočarava njegov turistički značaj. Izgrađen je u 15. stoljeću na sjevernoj granici Dubrovačke republike u funkciji obrane od Osmanlija. Dug 5.5 km zid je imao 40 kula i 7 tvrđava od kojih je najpoznatija Koruna. Godine 1581. Ston je bio od rijetkih gradova Europe koji je imao vodovod i kanalizaciju, a trgovina i prijevoz soli prema dolini Neretve omogućili su stanovnicima Stona ugodan život. Nakon pada Dubrovačke republike zid je izgubio značaj tako da su kameni blokovi od kojih je bio građen prodani za izgradnju nekih drugih objekata. Danas bi Stonski zid trebao postati nezaobilazan dio turističke ponude Pelješca i južne Dalmacije, naravno uz obavezno degustiranje školjaka po kojemu je ovaj kraj nadaleko poznat.

Zasigurno jedan od najvažnijih događaja s kraja 20. stoljeća je pad Berlinskog zida koji je prethodio promjeni političkog sustava na prostoru istočne Europe, cijepanju velikih političkih tvorevina kao što su SSSR, Jugoslavija, Čehoslovačka, te naravno ponovnom ujedinjenju Njemačke. Kapitulacijom Trećeg Reicha 1945. Berlin je bio podijeljen u 4 okupacijske zone, kao uostalom i cijela Njemačka. Odnosi između istočne, sovjetske zone i zapadne, predvođene SAD-om počele su se zaoštravati, a građani DDR-a masovno su bježali na zapad. Da bi se «zaštitili» od kapitalizma, vlasti Istočnog Berlina 1961. godine započele su gradnju zida koji je u samo par dana podijelio grad. Trebalo je podići 40 000 armirano-betonskih blokova visine 4 m u dužini od 47 km. Zid je podijelio kuće, ulice i obitelji, te je zaustavio gradski promet. Unatoč zidu, žičanoj ogradi, promatračnicama i konstantnim ophodnjama mnogi su uspjeli prijeći na drugu stranu. Jedan od najprometnijih prijelaza na kojem je u rijetkim trenucima prelazak na zapadnu stranu tek na koji sat bio dozvoljen je Chackpoint Charlie. Danas se na tom mjestu nalazi «MUSEUM DES WELTWEITEN GEWALTFREIN KAMPF» u kojem je prikazana povijest zida i sudbine mnogih obitelji. Stanovnici zapadnog Berlina na svojoj strani zida crtali su grafite, a Nijemci sa istočne strane nisu se smjeli zidu ni približiti.U studenom 1989. zid je srušen, a nakon ujedinjenja Njemačke 1990. mnogobrojni turisti tražili su dijelove srušenog zida. Na lijevim obalama rijeke Spree, tek nešto više od 1 km proteže se dio zida kojeg su oslikali umjetnici, te ga pretvorili u galeriju na otvorenom. Simboli prošlih vremena: trabanti, državna odličja DDR-a i sovjetske vojne uniforme postali su raritet, ali i sve skuplji berlinski suveniri. Još na pet mjesta u gradu mogu se vidjeti ostaci zida, vjerojatno ostavljeni samo za sjećanje i upozorenje, te trajna opomena čovječanstvu da više nikada ne dozvoli razdvajanje jednog naroda i jednog grada u dvije države.


Turisti na ostacima najpoznatijeg graničnog prijelaza u Berlinu – Chackpoint Charlie   

Svi navedeni zidovi danas nemaju funkciju obrane niti granice, ali nažalost postoje zidovi koji nisu izgrađeni, koji dijele narode, kulture i religije kao što su  trideset i osma sjeverna paralela koja dijeli Južnu od Sjeverne Koreje, žičana ograda na Cipru koja omeđuje grčki od turskog dijela otok, zemljani zid u zoni Kašmir  … Različitosti naroda, njihove kulture, običaji i tradicija, jezici i religija morali bi nas obogaćivati, a ne razdvajati. Očito je da zaboravljamo da je bogatstvo čovječanstva u različitosti.