Umjesto uvoda: Preporučuje se izbjegavanje svih putovanja koja nisu nužna
Tako započinje tekst na službenim mrežnim stranicama Ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske (MVEP) objavljen i posljednji put ažuriran 30. siječnja 2025. godine (MVEP, 2025), a postavljen u poglavlju Preporuke za putovanja/Upozorenja. U vrlo opširnom i instruktivnom tekstu mogućim posjetiteljima iz Hrvatske daju se savjeti u vezi nužnog putovanja u ovu zemlju. Ministarstvo upozorava na nekoliko grupa opasnosti kojima mogu biti izloženi potencijalni turisti. U prvoj skupini su opasnosti povezane s potencijalnim oružanim sukobima kolumbijskih snaga sigurnosti s kriminalnim skupinama uz granicu s Panamom, Venezuelom i Ekvadorom. Posebno se izdvajaju dijelovi departmana Putumayo u južnoj Kolumbiji te Guaviare i Caquetá u središnjoj Kolumbiji (sl. 1). U ovu skupinu mogu se ubrojiti opasnosti od dviju gerilskih skupina: demobiliziranog i danas gotovo potpuno ugašenog FARC-EP-a (Fuerzas Armadas Revolucionarias de Colombia – Ejército del Pueblo) i ELN-a (Ejército de Liberación Nacional) s kojima pregovori o razoružanju traju s više ili manje uspjeha do danas. Druga skupina opasnosti su one povezane s općim kriminalom, posebice u većim gradovima te mogućnošću izbijanja nasilnih demonstracija i nereda, no takve vrste ugroza moguće su, u dakako različitim okolnostima, opsezima i intenzitetima, i europskim urbanim turističkim destinacijama. Treća skupina opasnosti povezana je s tropskim bolestima poput bolesti uzrokovane zika virusom, malarije, žute i denga groznice i slično. Kolumbija tu nije posebnost niti izuzetak u usporedbi s drugim tropskim državama sličnih klimatskih obilježja (Centers for Disease Control and Prevention, 2025). No, i u ovom slučaju postoje znatne regionalne razlike pa u regijama na većoj nadmorskoj visini rizik zaraze ne postoji ili je neznatan. Očekivano, veći gradovi i razvijenije turističke destinacija imaju znatno kvalitetnije higijenske i zdravstvene prilike.
Slika 1. Departmani Kolumbije (prema podlozi d-maps.com).
Takva percepcija posljednjih desetljeća dodatno je naglašena senzacionalističkim pristupom u prikazivanju i izvještavanjima domaćih i inozemnih masovnih medija o socioekonomskim, političkim i sigurnosnim prilikama u Kolumbiji. Odjeci takvoga pristupa iz doba pune dominacije narko kartela i ekspanzije gerile prije trideset i više godina i danas velikim dijelom obilježavaju sliku o turističkim mogućnostima Kolumbije. S daleko odmjerenijim pristupom i stilom, takav je opis prisutan i u sveučilišnim udžbenicima turističke geografije (Burton, 2000; Lew i dr., 2008; Boniface i dr., 2021). Pri svemu ovome se počesto zanemaruje pozitivnija slika; primjerice, da su neki proizvodi iz Kolumbije dio naših svakodnevnih života. Kolumbija je četvrti svjetski proizvođač sirove kave (iza Brazila, Vijetnama i Indonezije), a značajan je proizvođač i izvoznik banana, šećerne trske, prerađenog šećera, palminog ulja i drugih proizvoda koji se koriste na dnevnoj bazi (FAO, 2025). Unatoč navedenim negativnim pojavnostima i izazovima koji su naročito u prošlim desetljećima bile nezaobilazna tema, nužno je prikazati i afirmativne faktore turističkog potencijala i valorizacije Kolumbije.
Turistička atrakcijska osnova i regionalne posebnosti
Kolumbija zauzima površinu od 1.141.748 km2 što je nešto manje od Francuske, Njemačke i Ujedinjenog Kraljevstva zajedno. Ukupna veličina prostora posredno se odrazila na raznoliku atrakcijsku osnovu turizma u kojem se u oblikovanju jedinstvene turističke ponude isprepliću elementi prirodne osnove i antropogenih faktora. Veličinu Kolumbije i usporedbu s tri velike europske države, valja promotriti i s turističko-sigurnosnog aspekta. Postavlja se pitanje, uvažavajući sve lokalne okolnosti i posebnosti – da li je broj turista na Azurnoj obali opao zbog nereda u Sjevernoj Irskoj?
Najvažniji elementi prirodne osnove u funkciji turističke ponude su reljef Anda te obale Karipskog mora i Tihog oceana uključujući i povoljna fizička i kemijska obilježja tih mora. Osim ovih, prirodne atraktivnosti su životinjske vrste, flora i klima. Regije zavale Orinoco i Amazone te pacifičko primorje karakterizira klimatski tip Af, odnosno klima tropske kišne šume ili prašumska klima, dok karipsko primorje ima klimatski tip Aw ili savansku klimu. Ipak, najugodniji tip klime je Cf ili umjereno topla vlažna klima koja se prostire u andskoj regiji (Šegota i Filipčić, 2008). Primjerice, glavni grad Bogotá na 2 548 metara nadmorske visine prima dvostruko manje padalina od naše Opatije, sa srednjom mjesečnom temperaturom zraka najhladnijeg mjeseca siječnja koja iznosi 12,9 ⁰C i najtoplijeg svibnja sa 13,8 ⁰C (Klimadiagramme weltweit, 2025).
Antropogenu atrakcijsku osnovu obilježava mješavina predeuropskih kulturnih utjecaja s 105 naroda i 85 urođeničkih jezika te baština španjolskih kolonizatora. Mješavina kultura vidljiva je u spomeničkoj baštini, stilu gradnje, urbanističkim rješenjima, folkloru, običajima, gastronomiji, vjeri i tradiciji. Ova skupina atraktivnosti u turističkoj ponudi se realizira u brojnim muzejima, zbirkama i galerijama. Isto tako, turistima je dostupna u gradovima s kulturnom baštinom, arheološkim nalazištima te svakodnevnim interakcijama s lokalnom zajednicom. Doticaj s kolumbijskom baštinom turistima je omogućen kroz brojne kulturne i zabavne manifestacije koji se organiziraju tijekom cijele godine (Arboleda, 2024).
Najvrjednije dijelove kulturne i prirodne baštine zaštitio je UNESCO. Na svjetskoj listi zaštićene baštine nalazi se šest kulturnih dobara i to: Kulturni krajolik kave u Kolumbiji, Povijesno središta Santa Cruza de Mompox, Nacionalni arheološki park Tierradentro, Luka, utvrde i grupa spomenika u Cartageni, Andski cestovni sustav Qhapaq Ñan te Arheološki park San Agustín. Nacionalni park Los Katíos i Sanktuarij flore i faune Malpelo na listi su prirodne baštine, dok je Nacionalni park Chiribiquete kao najveće zaštićeno prirodno područje u Kolumbiji (43.000 km2) na listi mješovite baštine (UNESCO, 2025). Raznolikost prirodne i kulturne baštine odrazio se na oblikovanje glavnih turističkih regija. Premda službena podjela izdvaja šest turističkih regija, jer planinski prostor uključuje tri zasebne regije (Zapadne i Istočne Ande te Kolumbijski masiv) (Procolombia, 2025), jednostavnije je izdvojiti Karipsku, Pacifičku, Andsku te regiju Orinoco-Amazona (sl. 2).
Slika 2. Turističke regije Kolumbije (prema podlozi d-maps.com)
Karipska turistička regija zasniva svoj razvoj na isprepletenosti ponude prirodnih atrakcija i kulturne baštine. Povoljna klima i pristupačna pješčana obala omogućuje kupališni turizam tijekom cijele godine. Najvažnije destinacije tog oblika turizma su otoci San Andrés, Providencia i Santa Catalina te obalna mjesta Santa Marta i Palomino. Destinacije s atraktivnom kulturnom baštinom su Cartagena, Mompox i Baranquilla gdje se održava najvažniji kolumbijski karneval. Pacifička regija Kolumbije ima sličnosti s Karibima uz osnovno obilježje turizma u kojem je naglašena ekoturistička komponenta i to najviše u departmanu Choco. Ostale destinacije koje turizam zasnivaju na prirodnoj osnovi su Tumaco i Nacionalni park Uramba Bahía Málaga. Destinacije s dominacijom kulturnog turizma su Cali, smješten u zaleđu pacifičke obale, ujedno i najveći grad regije, a smatraju ga svjetskim centrom salse, Buga koja razvija vjerski turizam i Buenaventura koja je spaja kulturnu baštinu s prirodnim atrakcijama u široj okolici.
Andska regija ima najraznovrsniju ponudu turizma posebnih interesa u kojem se mogu izdvojiti kulturni i manifestacijski turizam te ruralni i ekoturizam. U ovoj je regiji glavni grad Bogotá u kojem se nalaze brojne kulturne ustanove poput Nacionalnog muzeja Kolumbije i muzeja zlata, jer su konkvistadori smatrali da se u današnjoj Kolumbiji nalazila izmaštana zemlja El Dorado. Povijesne i kulturne četvrti La Candelaria i Chapinero najposjećeniji su dijelovi grada, uz centralnu zelenu tržnicu Paloquemao te izletište i vidikovac Monserrate, smješten na brdu iznad grada (Sl. 3).
Slika 3. Bogotá s vidikovca i izletišta Monserrate.
Druga važna urbana destinacija u ovoj regiji je Medellín koji uz organizaciju važnih kongresa i političkih okupljanja, poput Organizacije američkih država, predstavlja i središte kulturnih manifestacija na međunarodnoj razini. Dvojbene je etičnosti organizacija turističkih obilazaka povezanih sa zloglasnim narko kartelom. Ruralni turizam u Andama najčešće uključuje posjete poljoprivrednim gospodarstvima na kojima se uzgaja kava, banane ili drugi tipični proizvodi (Sl. 4).
Slika 4. Lokalni poljoprivrednici uz tržnicu u gradu Libanu, departman Tolima.
Najvažnije destinacije s kulturnom baštinom su Popayán sa spomenicima iz španjolskog kolonijalnog razdoblja te San Agustín u kojem se nalazi arheološki park s izlošcima iz predeuropskog doba. Kolumbijske Ande su i prostor memorijalnog turizma povezanog s prirodnima katastrofama. Lahar koji se stvorio nakon erupcije ledom pokrivenog vulkana Nevado del Ruiz (5389 m) u noći 13. studenog 1985. usmrtio je prema procjenama 23.000 ljudi, a regionalno središte Armero (sl. 5) prestalo je postojati (Wright i Pierson, 1992). To je prema broju žrtava druga najveća katastrofa izazvana vulkanskom erupcijom u 20. stoljeću i četvrta uopće.
Slika 5. Uspomena na nestali grad Armero.
Regiju Orinoco-Amazona čine dva krajolika i to savane i tropske kišne šume. To je dio Kolumbije najvećim dijelom bez direktnih cestovnih veza s ostatkom zemlje pa je najvažniji prometni put onaj zračni, vrlo često improviziran i ovisan o osobnim inicijativama i poduzetništvu pojedinaca. Naglasak je na pustolovnom i ekoturizmu (turizmu divljine), a najvažnije destinacije su dijelovi porječja Amazone i Nacionalni park Sierra de La Macarena. Kultura i način života urođenika i doseljenih stočara najdostupnije su turistima u destinacijama Inírida, Villavicencio i Yopal.
Statistički pokazatelji
Unatoč nepovoljnoj slici koja se u masovnim medijima stvarala o socioekonomskim, političkim i sigurnosnim prilikama u Kolumbiji tijekom posljednjih nekoliko desetljeća, statistički pokazatelji međunarodnih dolazaka i prihoda ostvarenih od stranih turista daju drugačiju sliku stanja turizma. Prema broju međunarodnih dolazaka turista u razdoblju od 2010. do 2023. godine, Kolumbija se nalazi među pet najrazvijenijih država Južne Amerike, a nakon završetka pandemije bolesti COVID-19 je na trećem mjestu, iza Argentine i Brazila (Sl. 6) (UNWTO, 2024). Djelomice se to može protumačiti bržim oporavkom i ukidanjem protuepidemijskih mjera i činjenicom da je međunarodna zračna luka u Bogoti vrlo važno čvorište putničkih linija na dolasku i odlasku iz Južne Amerike. Oko 30 % svih dolazaka prije pandemije (podaci za 2019.) je s prostora Južne Amerike, a po državama više od trećine južnoameričkih turista u Kolumbiji dolazi iz Venezuele. Nešto manje od četvrtine svih dolazaka u Kolumbiju je iz Sjeverne Amerike gdje udjelom prednjači SAD (UNWTO, 2023a). Europski turisti zastupljeni su sa nešto manje od 15 %. Premda je to granično područje, turisti iz Srednje Amerike čine samo 5 %, a jedan od razloga nešto slabije zastupljenosti leži u činjenici da između sjeverne Kolumbije i susjedne Paname ne postoje kopnene prometnice. Naime, panamerička autocesta koja spaja krajnji sjever i jug Amerike prekida se u graničnoj regiji Darién koja je teško prohodna zbog guste tropske kišne šume, a smatra se jednim od najnegostoljubivijih područja na svijetu. Potencijalni turisti iz Srednje Amerike upućeni su, stoga, isključivo na zračni prijevoz.
Slika 6. Broj međunarodnih dolazaka turista u pet vodećih država Južne Amerike 2010.-2023. (UNWTO, 2024).
Prema prihodima od međunarodnog turizma je od 2010. do 2020. godine bilježila stabilan rast na trećem mjestu iza Brazila i Argentine (Sl. 7). Nakon pandemije prihodi su rasli najbrže od svih južnoameričkih država pa je 2023. godine Kolumbija bila vodeća država u Južnoj Americi s ostvarenih 7,6 mlrd. $ prihoda. Nadalje, ovaj rast bio je potaknut prethodnim ulaganjem u smještajne kapacitete. Tako je broj hotela i sličnih smještaja porastao sa 13.008 u 2017. na 23.708 u 2021. godini. U istom razdoblju, broj hotelskih soba narastao je sa 252.152 na 312.213, dok je broj postelja povećan sa 409.072 na 521.619. Ovakav rast su pratile i druge usluge u turizmu pa je broj turističkih agencija uvećan sa 7063 na 10.230 (UNWTO, 2023b).
Slika 7. Prihodi od međunarodnog turizma u pet vodećih država Južne Amerike (UNWTO, 2024).
Zaključak
Kolumbijski turizam treba promatrati i razumjeti u svjetlu polariziranih percepcija i predrasuda koje potencijalni međunarodni turisti imaju o ovoj zemlji, a nastale su velikim dijelom zbog djelomično iskrivljene slike koju su masovni mediji plasirali u javnost u proteklim desetljećima. Unatoč svim opasnostima i potencijalnim problemima s kojim se može suočiti posjetitelj, rezultati ipak ukazuju na drugačiju razvojnu dinamiku turizma. Uvažavajući veličinu teritorija Kolumbije usporedivom s nekoliko velikih europskih zemalja, nesigurnost pojedinih rubnih regija ne može utjecati na valoriziranje vrlo raznolike prirodne i antropogene turističke atrakcijske osnove kao i bogatstvo ponude pojedinačnih destinacija u četiri glavne turističke regije. Dosadašnji ostvareni rezultati, uz stalna nastojanja za minimiziranjem ili otklanjanjem potencijalnih sigurnosnih problema te s jačanjem brojnih turističkih prednosti, mogu kolumbijskom turizmu omogućiti daljnji rast i afirmaciju.