Ljeto je. Dani su dugi, more je toplo, a društvene mreže pune fotografija s hrvatske obale. Milijuni ljudi ovih će dana potražiti svoju omiljenu plažu, no rijetko će se zapitati koliko su ta obalna područja zapravo osjetljiva. Žala istočne obale Jadrana posljednjih su desetljeća izložena sve snažnijim pritiscima. Intenzivan turistički razvoj, urbanizacija obale, izgradnja luka i marina, nasipavanja, ali i klimatske promjene te porast razine mora mijenjaju izgled naših obala brže nego ikada prije. Posljedice su već vidljive. Na pojedinim žalima npr. otoka Hvara u posljednjih dvjestotinjak godina izgubljeno je gotovo 50 % njihove površine, a slični trendovi erozije zabilježeni su i na Makarskoj rivijeri, Cresu te drugim dijelovima istočne obale Jadrana.
Kao što možete primijetiti u jednoj rečenici piše plaža, a u drugoj žalo pa možemo postaviti jedno, naizgled jednostavno pitanje: idemo li ljeti na plažu ili na žalo? Većina će reći da je riječ o istoj stvari. Međutim, geografi i geomorfolozi, znanstvenici koji proučavaju reljef i procese koji ga oblikuju, vrlo pažljivo biraju riječi. Za njih žalo i plaža nisu sinonimi, nego dva pojma koja opisuju različite načine promatranja obale.
Što je zapravo žalo?
Riječ žalo potječe od grčke riječi aigialos, kojom se označavala morska obala. U hrvatskoj stručnoj literaturi taj se pojam definira prilično dosljedno. Cvitanović (2001) u Geografskom rječniku žalo opisuje kao sitne, djelovanjem valova zaobljene i izglačane komadiće nevezanog kamenja, često pomiješane sa šljunkom i pijeskom, koji tvore položitu morsku, riječnu ili jezersku obalu. Istovremeno navodi i jednostavniju definiciju prema kojoj je žalo nakupina valutica ili domaći naziv za plažu. Anić (2006) žalo ili žal definira kao obalu mora ili jezera izloženu stalnom djelovanju valova, ali i kao glatko sitno kamenje na takvoj obali. Slične definicije nalazimo i u Hrvatskoj enciklopediji, Proleksis enciklopediji, Školskom rječniku hrvatskoga jezika te Hrvatskom općem leksikonu, pri čemu svi naglašavaju da je riječ o prirodnoj šljunkovitoj ili pjeskovitoj obali.
U engleskom jeziku oba se pojma najčešće označavaju jednom riječju beach. Bird (2008) “beach” definira kao akumulaciju nekonsolidiranog sedimenta različite granulacije, od sitnog pijeska do oblutaka i kamenih blokova, koju oblikuju valovi i drugi obalni procesi. Summerfield (2013) ističe kako su žala najvažnije akumulacije obalnog sedimenta, dok Oxfordov geografski rječnik (Mayhew, 2015) naglašava da nastaju taloženjem sedimenta pod utjecajem valova i dužobalnog transporta.
Drugim riječima, za geomorfologa žalo nije prvenstveno mjesto za kupanje. Ono je akumulacijski obalni geomorfološki oblik, nastao i oblikovan djelovanjem procesa s kopna i s mora.
A što je onda plaža?
Za razliku od žala, riječ plaža u hrvatski jezik dolazi preko francuskog jezika (plage), a korijen vuče iz latinske riječi plagia, odnosno još starije grčke riječi plagos, koja označava obalu u širem smislu. I hrvatski autori pojam plaže definiraju drukčije nego žalo. Cvitanović (2001) plažu opisuje kao morsku obalu ili morsko kupalište nastalo taloženjem nanosa, ali pritom naglašava da je riječ o prostoru pogodnom i često uređenom za kupanje i sunčanje. Anić (2006) plažu definira kao pješčanu ili šljunčanu obalu, odnosno prostor uz more, rijeku ili jezero uređen za kupanje, dok Opći hrvatski leksikon i Školski rječnik hrvatskoga jezika plažu jednostavno određuju kao kupalište. Plaža može uključivati prirodno žalo, ali i betonirana sunčališta, pontone, uređene obalne površine, ugostiteljske objekte, tuševe ili drugu infrastrukturu namijenjenu rekreaciji i turizmu.
Zašto je ta razlika važna?
Na prvi pogled moglo bi se činiti da je riječ tek o jezičnoj nijansi. Međutim, način na koji nazivamo obalu odražava i način na koji je promatramo. Geomorfolozi proučavaju procese koji oblikuju obalu, transport sedimenta, djelovanje valova, procese akumulacije i erozije. Njih ne zanimaju ležaljke, kafići ili uređena kupališta, nego prirodni geomorfološki sustavi koji se neprestano mijenjaju pod utjecajem mora i čovjeka. Zato u znanstvenim radovima govore o žalu. S druge strane, kada govorimo o turističkoj ponudi, uređenosti prostora ili kvaliteti kupališta, sasvim je opravdano koristiti riječ plaža. Ona označava prostor koji čovjek koristi i prilagođava svojim potrebama, bez obzira na to je li prirodan ili izgrađen.
Ako želimo odgovoriti na pitanje iz naslova, geograf se sigurno kupa na plaži, ali zna da je žalo geomorfološki pojam, dok je plaža prije svega turistički i socioekonomski pojam. Svako žalo može biti dio plaže, ali svaka plaža nije žalo.