Kratka povijest poljoprivrede – od Plodnog polumjeseca do Europe
Popularni članak
Nenad Buzjak
Geografski odsjek, PMF, Sveučilište u Zagrebu
Poljoprivreda, koja je značajno promijenila tijek ljudske povijesti, širila se kroz mnoge krajeve svijeta tijekom dugih stoljeća. Prije nego što se ova djelatnost razvila, većina ljudskih zajednica oslanjala se na vještine lova i skupljanja hrane iz prirodnih izvora.

Poljoprivreda, koja je imala revolucionarni utjecaj na povijest čovječanstva, širila se kroz različite regije svijeta tijekom tisuća godina. Prije pojave ove gospodarske grane većina ljudskih zajednica temeljila se na lovačko-sakupljačkim vještinama, oslanjajući se na lov i prikupljanje hrane iz prirode. Razvojem poljoprivrede, ljudi su naučili uzgajati biljke i pripitomljavati životinje, što im je omogućilo stabilniji izvor hrane.

Jugozapadna Azija (Plodni polumjesec) (9.600 – 8.200 g. pr. Kr.)

Najranije pripitomljavanje i uzgoj biljaka i životinja započelo je oko 9.600 g. pr. Kr. u regiji Plodnog polumjeseca. Ona uključuje Levant, Mezopotamiju i dijelove moderne Turske. U ovoj plodnoj regiji, vrste poput pšenice, ječma, ovaca, koza i goveda bile su prve udomaćene (kultivirane) biljke i životinje, što je dovelo do nastanka ranih poljoprivrednih zajednica. Mezopotamija, smještena između rijeka Eufrat i Tigris, igrala je ključnu ulogu zbog pogodnog tla i dostupnosti vode. Ova je regija postala sjecište trgovine i kulturne razmjene između drevnog Egipta i doline Inda, potičući urbanizaciju. Mezopotamija se smatra kolijevkom nekih od najranijih civilizacija na svijetu, gdje su se, na temeljima viškova poljoprivrednih proizvoda razvili gradovi i centralizirane vlade (Brilliant maps 2024).

Pojam “Plodni polumjesec” je u znanost uveo egiptolog sa Sveučilišta u Chicagu, James Henry Breasted. On opisuje prostor “polumjesečastog” oblika u zapadnoj Aziji koji se proteže od dolina rijeka Eufrat i Tigris do Sredozemnog mora (sl. 1). Ova regija postala je kolijevka najranijih ljudskih civilizacija. Mezopotamija, koja se nalazi unutar ove regije, obuhvaća dijelove današnjeg Iraka, Sirije, Turske i Irana. Toponim “Mezopotamija” potječe iz grčkog jezika = “zemlja između rijeka”, odnoseći se na njezin geografski položaj između Tigrisa i Eufrata. Tijekom kišnih sezona, te rijeke bi plavile doline, ostavljajući za sobom plodne nanose, idealne za razvoj poljoprivrede i s njom povezanih naselja (sl. 2).

Slika 1. Geografska karta Plodnog polumjeseca/Mezopotamije. Izvor: Lee 2024.

Plodni polumjesec nije bio monolitna regija; u njemu su se razvijale brojne civilizacije, uključujući Sumer, Akad, Asiriju i Babilon. Njegov strateški položaj između drevnog Egipta i doline rijeke Ind – područja koje danas uključuje Afganistan i Pakistan – učinio ga je važnim središtem trgovine i kulturne razmjene, što je dodatno doprinijelo njegovoj povijesnoj važnosti (Hrvatska enciklopedija).

Slika 2. Motiv s poljoprivrednicima, Uruk, Mezopotamija ~3200 g. pr. Kr. Izvor: Wikipedia

Dugo se vremena smatralo da je civilizacija nastala u Europi, posebno u Grčkoj i Rimu. Međutim, u 19. stoljeću pojavila se revolucionarna teorija da bi ona mogla zapravo potjecati s drevnog Bliskog istoka. Ideja je dobila zamah kada je Breasted 1919. osnovao Orijentalni institut, čime je započelo stoljeće arheološkog istraživanja i proučavanja regije. Ta su istraživanja dovela do brojnih otkrića koja su pokazala da su Grci i Rimljani, unatoč svom neosporivom utjecaju na oblikovanje današnje europske civilizacije, puno toga “pokupili” s Bliskog istoka (a kasnije je pripisivano dometima grčke i rimske civilizacije). Iako danas ne postoji jedinstvena definicija “civilizacije”, ona najšire prihvaćena opisuje je je kao kompleksno društvo usmjereno na gradove. Sama riječ “civilizacija” dolazi od latinskog “civitas” = “grad”. Takva društva obično karakteriziraju organizirani sustavi vlasti, vojna organizacija, ekonomske strukture, specijalizirani poslovi, znanost, sustav školovanja, monumentalna arhitektura i umjetnost.

Ekspanzija u Anadoliju i jugoistočnu Europu (8.200 – 6.500 g. pr. Kr.)

Iz Plodnog polumjeseca, poljoprivreda se proširila u Anadoliju i dalje na zapad prema jugoistočnoj Europi i to između 8.200 i 6.500 g. pr. Kr. (sl. 3). Poljoprivredne tehnike širile su se različitim putevima, uključujući Egejsko more i mediteranske obalne regije. Ovo je označilo značajan zapadni pomak poljoprivrednih zajednica.

Slika 3. Širenje poljoprivrede iz Plodnog polumjeseca u Europu. Izvor:  Gronenborn i Horejs 2023

Širenje u srednju Europu (6.000 – 5.400 g. pr. Kr.)

Oko 6.000 g. pr. Kr., poljoprivredne vještine i alati su došli do srednje Europe, utječući na regije današnje Mađarske, Rumunjske i Bugarske. Poljoprivreda se nastavila širiti prema sjeveru, dosegnuvši prostore današnje Njemačke, Austrije i Poljske do otprilike 5.400 g. pr. Kr. Umjerena klima ovih područja potpomogla je uspješan uzgoj poljoprivrednih kultura.

Širenje u zapadnu Europu (5.800 – 5.000 g. pr. Kr.)

Oko 5.600 g. pr. Kr., poljoprivreda se proširila na regije u sklopu današnje Italije, južne Francuske, Španjolske i Portugala. Širenje se nastavilo prema sjevernoj Francuskoj i Njemačkoj u istom razdoblju, potaknuto obalnim i kopnenim migracijama poljoprivrednih zajednica.

Sjeverna i zapadna Europa (4.100 – 3.800 g. pr. Kr.)

S vremenom, poljoprivreda se postupno širila i u regije s hladnijim klimama te na manje plodna područja, uključujući dijelove današnjeg Ujedinjenog kraljevstva, Skandinavije te sjeverne europske ravnice (do 4.000 g. pr. Kr.). Posljednje veliko područje koje je usvojilo poljoprivredu bila je Irska i to oko 3.800 g. pr. Kr.

Rute širenja i posljedice

Širenje poljoprivrede odvijalo se i kopnenim i vodenim putevima. Obalne rute preko Sredozemnog mora omogućile su prijenos usjeva i stoke u južnu Europu, dok su kopnene rute kroz jugoistočnu i srednju Europu omogućile ranim poljoprivrednim društvima da se šire na nova područja ili putem migracija ili kulturne difuzije.

Prelazak na poljoprivredni način života imao je nekoliko ključnih posljedica. Poljoprivreda je omogućila ljudima da se trajno nastane na jednom mjestu jer više nisu morali migrirati u potrazi za hranom. To je dovelo do stvaranja sela, a kasnije i gradova kao stalnih naselja.

Uzgoj usjeva i domaćih životinja stvorio je višak hrane, što je omogućilo rast populacije i potaklo trgovinu. Višak hrane također je omogućio da se dio stanovništva specijalizira u drugim zanimanjima, kao što su obrtnici i trgovci, omogućio je razvoj umjetnosti i drugačiju vojnu organizaciju.

Potrebe za alatom, posudama za spremanje usjeva i pripremu hrane dovele su do razvoja obrta i tehnologije. Primjer posude iz Vučedola kraj Vukovara. Izvor: Muzej vučedolske kulture (11. 10. 2024.)

Poljoprivreda je dovela do stvaranja složenijih društvenih struktura. Kako su zajednice rasle, bilo je potrebno organizirati društveni život, uspostaviti zakone i razviti sustave vlasti. To je postavilo temelje za razvoj civilizacija. U civilizacijama se razvija znanost i proizvodnja jer je trebalo osmisliti i proizvoditi nove alate, koristiti nove materijale, razviti nove tehnologije poput navodnjavanja ili načina transporta.

Sa stabilnijim životnim uvjetima, ljudi su imali više vremena za razvijanje tehnologija i alata, kao što su plugovi, sustavi za navodnjavanje i skladištenje hrane. Ove inovacije dodatno su unaprijedile produktivnost poljoprivrede. Zbog ovisnosti o prirodnim ciklusima razvija se astronomija, prirodne znanosti, nastao je kalendar.

Poljoprivreda je olakšala stvaranje trgovačkih mreža i kulturnu razmjenu između različitih zajednica, što je dovelo do širenja novih ideja, tehnologija i znanja.

Zaključak

Postupno širenje poljoprivrede iz Plodnog polumjeseca u Europu temeljno je promijenilo ljudska društva. Uvođenje poljoprivrednih praksi omogućilo je razvoj složenijih zajednica, što je dovelo do nastanka gradova i specijaliziranih gospodarstava. Ovi rani poljoprivredni pokreti postavili su temelje za veći dio moderne civilizacije, pri čemu su rute širenja služile kao putevi za kulturnu razmjenu i inovacije kroz velika područja. Danas, razumijevanje tih ruta širenja pruža dragocjene uvide u povezanost drevnih ljudskih zajednica.

 

Literatura:

Brilliant maps 2024. The Spread Of Agriculture From The Middle East to Europe Between 9,600 & 3,800 BC. https://brilliantmaps.com/spread-of-agriculture/ (11. 10. 2024.)

Gronenborn, D., Horejs, B. 2023. Expansion of farming in western Eurasia, 9600 – 4000 cal BC (update vers. 2023.1). Zenodo. https://doi.org/10.5281/zenodo.10047818

Lee, T. The Fertile Crescent, explained. https://news.uchicago.edu/explainer/fertile-crescent-explained (11. 10. 2024.)

Mezopotamija. Hrvatska enciklopedija, https://www.enciklopedija.hr/clanak/mezopotamija (11. 10. 2024.)

GEOGRAFIJA.HR
Obrazovni portal Hrvatskog geografskog društva i
Geografskog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

©2023 Geografija.hr. Sva prava pridržana.

Skip to content