Zašto je Zagreb ponovno stradao od poplave medvedničkih potoka?

Poplava u Zagrebu u noći s 24. na 25. srpnja 2020.

h

Stručni članak

15. svibnja 2021.

M. Faber, M. Grudenić, B. Matković, A. Mišetić, I. Martinić

Bujične poplave u Zagrebu rezultat su prirodnih čimbenika, fizičkogeografskih uvjeta i loših komunalnih rješenja. Rezultat toga je i poplava koja se desila krajem srpnja 2020. godine.

Uvod

Tijekom noći s 24. na 25. srpnja 2020. godine prostor Zagreba zahvatilo je jako grmljavinsko nevrijeme popraćeno obilnim padalinama. Količine padalina na nekim mjernim postajama premašile su prosječne količine padalina za čitav mjesec. Ovaj je intenzivni pljusak u vrlo kratkom roku (kraćem od dva sata) rezultirao poplavom u središnjem dijelu Zagreba. Poplava je prouzročila dodatnu materijalnu štetu gradu koji se tek počeo oporavljati od razornog potresa koji ga je pogodio četiri mjeseca ranije. Konkretna materijalna šteta bila je značajna. O tome svjedoči više od 3000 prijava štete koje su zabilježene do početka kolovoza. S obzirom da šteta nije bila katastrofalnih razmjera, Grad Zagreb nije bio u mogućnosti proglasiti elementarnu nepogodu za što je zakonski uvjet da šteta prelazi 20% neto iznosa gradskog proračuna, što je procijenjeno na oko milijardu kuna (Tportal, 2020).

Ova poplava ipak je imala značajnije posljedice. Zagrebački vatrogasci su odradili čak 200 intervencija, od kojih su u nekima spašeni životi građana zarobljenih u bujici. Nažalost, u jednoj od tih intervencija život je izgubio vatrogasac Davor Kovačić, pripadnik DVD Kustošija (Večernji list, 2020). Tako je i ova nepogoda rezultirala ljudskim žrtvama. Do poplave je došlo zbog kombinacije prirodnih i antropogenih čimbenika. Shvaćanje njihovih međuodnosa ključno je za razumijevanje geneze poplava na zagrebačkom području i njihovo uspješno sprječavanje u budućnosti.

 

Osnovna fizičkogeografska obilježja zagrebačkog područja

Pojavu bujičnih poplava kao sveprisutne prijetnje na području Grada Zagreba nemoguće je objasniti bez prethodnog poznavanja fizičkogeografskih, a posebno hidrogeografskih obilježja. Naime, unatoč tome što je rijeka Sava bez sumnje najveća i najznačajnija tekućica koja prolazi zagrebačkim područjem, kod istraživanja bujičnih poplava u Zagrebu naglasak ipak treba staviti na medvedničke potoke i sustav odvodnje oborinskih voda.

Medvednica je jedna od najviših planina hrvatskog panonsko-peripanonskog prostora. Ima karakterističan oblik hrpta pravca pružanja SI-JZ, s najvišim segmentom oko vrha Sljeme (1035 m nadmorske visine). Smatra se da je u geološkom smislu ova struktura izdignuta prije 12 millijuna godina, a njeni seizmički aktivni rasjedi i prisutnost termalnih izvora (Plan upravljanja PP Medvednica, 2010) upućuju da je ona i dalje itekako geološki aktivna. Kompleksna geološka prošlost uvjetovala je raznoliku litološku građu Medvednice, koja obuhvaća magmatske, sedimentne i metamorfne stijene (Šikić i dr., 1972). Georaznolikost ove planine važan je preduvjet u stvaranju njene hidrološke mreže. Središnji dio Medvednice većinski se sastoji od metamorfnih stijena, posebice nepropusnih škriljevaca u kojima se javljaju mnogobrojni izvori i razvijena površinska hidrološka mreža (Plan upravljanja PP Medvednica, 2010).

Glavna karakteristika izvora na Medvednici je njihova izrazita brojnost, ali relativno mala izdašnost (u prosjeku). Iz njih se formiraju potoci brdskog tipa, pretežno bujičnog karaktera. Potoci otječu s brdsko – planinskog prostora prema aluvijalnoj ravnici rijeke Save u koju se ulijevaju. Putem dolaze u doticaj s urbaniziranim prostorom Grada Zagreba. U urbanoj zoni tokovi ovih potoka su značajno izmijenjeni različitim zahvatima koji su dizajnirani s namjerom zaštite gradskog područja od vodnih valova i bujičnih tokova (Plan upravljanja PP Medvednica, 2010). Bujični tokovi medvedničkih potoka rezultat su međusobnog djelovanja dvaju osnovnih fizičkogeografskih elemenata: klime i reljefa. Naime, Medvednicu karakteriziraju posebni mikroklimatski uvjeti u odnosu na okolni prostor. Ona formira zaseban klimatski “otok” kojeg, između ostalog, karakteriziraju veće količine padalina u odnosu na nižu okolicu. Primjerice, godišnja količina padalina u samome Zagrebu iznosi 844 mm, a na Medvednici oko 1200 mm (Plan upravljanja PP Medvednica, 2010). Navedena obilježja preduvjet su za stvaranje velikih skokova u protoku medvedničkih potoka. Reljef uz klimu ima ključnu ulogu u formiranju bujičnih tokova. U geomorfološkom smislu, središnji dio Medvednice uvelike odlikuju procesi spiranja i jaruženja. Povremeni i stalni vodotoci duboko se usijecaju u padine Medvednice, formirajući duboke potočne doline (Plan upravljanja PP Medvednica, 2010). Takve strme i uske jaruge i doline omogućavaju vrlo brzo i koncentrirano površinsko otjecanje i stvaranje bujičnih tokova.

Sustav zaštite od poplava

Unutar teritorijalne podjele sustava zaštite od poplava Republike Hrvatske, Zagreb se nalazi unutar sektora C (gornja Sava), te je obuhvaćen branjenim područjem 14 (sl. 1), koji približno podrazumijeva teritorij Grada Zagreba te Zagrebačke i Krapinsko – zagorske županije (Hrvatske vode, 2019). Samo područje Zagreba je, po Planu upravljanja vodenim područjima 2016. – 2021. (2016), proglašeno područjem velikog preliminarnog rizika od poplava, što čini izradu karata opasnosti, izradu karata rizika te osiguravanja adekvatnog sustava interventnih mjera u slučaju poplave obavezom.

Sl. 1. Teritorijalne jedinice za provedbu obrane od poplava. Izvor: Prethodna procjena rizika od poplava 2018., 2019.

Premda je područje Zagreba prema Prethodnoj procjeni rizika od poplava Hrvatskih voda (2019) navedeno kao jedina primjereno zaštićena površina od velikih voda Save, sigurna čak i od njezinih tisućugodišnjih velikih voda, u istom se dokumentu može pronaći mana u sustavu obrane Zagreba od poplava. Naveden je problem nedovoljno razvijene zaštite od medvedničkih bujica od kojih je grad Zagreb zaštićen samo od 20 do 50-godišnjih velikih voda, bez obzira na izgrađen sustav obrane (Sl. 2).

Što se preventivnih mjera zaštite tiče, Zagreb je zaštićen nizom nasipa s obje strane rijeke Save, oteretnim kanalom Sava-Odra te sustavom obrane od bujičnih voda Medvednice kojeg sačinjavaju retencije (sl. 3 i 4) i regulirana korita s vodotocima koji završavaju ili u sustavu odvodnje ili u koritu rijeke Save. Upravo se u tom aspektu obrane Zagreba od poplava nalazi najviše problema. Naime, obilne i intenzivne padaline imaju potencijal izazvati bujične poplave zbog lokalnih preopterećenja, odnosno zagušenja sustava odvodnje.

Sl. 2. Postojeće i planirane brane/retencije na medvedničkim potocima. Kartografska podloga: DOF, DGU, 2020.

Sl. 3. Retencija Črnomerec-Mikulići.

Slika 4. Retencija Vidovec.

Uzroci lošeg odgovora na kriznu situaciju

U Zagrebu je u noći s 24. na 25. srpnja 2020. na mjernoj postaji Zagreb-Grič izmjereno 89 mm, na mjernoj postaji Maksimir 65 mm, na postaji zagrebačke zračne luke 54 mm, a na mjernoj postaji Puntijarka na Medvednici 70 mm kiše. Gradski sustav obrane od poplava se nije mogao nositi s tom količinom padalina u relativno malom vremenu (DHMZ, 2020b). Iako pouzdani meteorološki podaci za lokalne pljuskove ne postoje (Hrvatske vode, 2014), modeli za numeričku prognozu, korišteni od strane DHMZ-a, su dan prije uspješno prognozirali mogućnost pojave jakog nevremena te je izdano upozorenje najviše razine (crvena) za središnju Hrvatsku (DHMZ, 2020b).

Prvi čimbenik koji je utjecao na tako nesretni razvoj situacije bila je sinoptička situacija nad lokalnim područjem. Naime, kombinacija vlažne i nestabilne atmosfere u prizemnom sloju atmosfere iz kojeg se konvekcijom vlaga izdizala u više slojeve atmosfere, dovela je do visokog rizika za pojavu kratkotrajnih i intenzivnih padalina. Dodatno je na potencijalnu lokaciju padalina utjecalo postojeće polje niskog tlaka te reljef lokalnog prostora. Zadnji  prilog dali su prizemni procesi dnevnog zagrijavanja te konvergencije vjetra (DHMZ, 2020b). Rezultat takve situacije u atmosferi je pojava iznimno velikih (ali ne i rekordnih), količina padalina. Iako same količine padalina nisu bile rekordne, njihov intenzitet na mjernoj postaji Zagreb – Grič bio je rekordan. Konkretno se radi o 58,9 mm u jednom i 77 mm u 2 sata mjerenja, što nam govori da se radi o intenzitetu koji se može očekivati jednom u 134 godine (1 sat) i jednom u 422 godine (2 sata). Zanimljivo je kako je stanje u postaji Zagreb – Maksimir bilo malo mirnije. Zabilježeno je 29 mm u jednom (jednom u 4 godine) te 51,5 mm u dva sata (jednom u 76 godina) mjerenja (DHMZ, 2020b). Iz navedenih podataka se može zaključiti kako je veći dio kiše pao na području centra grada, zbog čega su upravo na tom području zabilježene najveće štete (sl. 5). Stoga se može zaključiti da utvrđena lokacija najveće količine padalina pokazuje kako uzrok ovih urbanih poplava ne leži u prethodno spomenutim potocima, već ukazuje na postojanje mogućih mana unutar sustava odvodnje centra Zagreba.

Sl. 5. Poplava u centru Zagreba, 24. i 25. srpnja 2020. Izvor: Večernji list, 2020.

Stanje na površini, kao i sustav odvodnje također igraju ključnu ulogu u određivanju konačnog rezultata poplavnih procesa. Premda se potoci, usprkos velikim količinama padalina, nisu izlili iz korita, ključnim uzrokom nastanka poplave se pokazala činjenica kako su njihovi tokovi usmjereni prema gradskoj kanalizaciji, koja je, u slučaju Zagreba, istovjetna sustavu odvodnje (DHMZ, 2020a). Ova situacija ukazala je kako sustav odvodnje oborinskih voda u trenutnom stanju jednostavno ne može primiti povećani dotok bujičnih tokova medvedničkih potoka i obilnih količina padalina u isto vrijeme.

Uz problem opterećenja kanalizacijskog sustava uslijed preusmjeravanja medvedničkih potoka, dodatan problem adekvatne odvodnje čini njegova zatrpanost krutim materijalima. Naime, povećavanjem područja urbanog karaktera, na kojem dominiraju neporopusni materijali kao što su beton i asfalt, dolazi do značajnog povećanja površinskog otjecanja, koje sa sobom nosi različite vrste krutih čestica i tvari (otpad, lišće, šljunak, zemlja, granje i sl.). S obzirom na to da su odvodi u centru vjerojatno bili dodatno zatrpani kao posljedica potresa u ožujku, došlo je do tečenja pod tlakom, čiji je rezultat izlazak kanalizacijske vode na površinu koja se tamo miješa s oborinskom vodom (DHMZ, 2020a). Teško je reći jesu li zaista ostaci materijala od potresa imali ključnu ulogu u pojavi poplavnog događaja u centru Zagreba, no činjenica da je nekoliko dana kasnije Zagreb pogodilo još jedno nevrijeme u kojem do poplave nije došlo (Telegram, 2020) sugerira kako odvodi za vrijeme poplave nisu bili u adekvatno pripremljeni za toliku količinu padalina, ali su nakon poplavnog događaja sanirani.

Postoje i mogući organizacijski propusti. Naime, Jelić i dr. (2020) navode kako su načela kojima se vodi sustav zaštite od poplava u Hrvatskoj većinom usmjereni na zaštitu od riječnih i morskih poplava te da su pluvijalne (kišne) poplave, kakvog je karaktera bila zagrebačka, većinom zapostavljene i neadekvatno promišljene. Također, smatraju kako je podjela upravljanja odvodnim sustavom i sustavom obrane od poplava između Hrvatskih voda i Grada Zagreba prouzročila manjak koordinacije u slučaju obrana od događaja ovakve prirode te predlažu integriraniji sustav upravljanja. Spomenuti je manjak koordinacije bio očit i u Gradskoj četvrti Trnje, gdje je ustava potoka/kanala Kuniščak ostala zatvorena usprkos ogromnoj količini vode koja je prolazila njime, zbog čega je u okolnim ulicama došlo do izbijanja vode iz kanalizacije i poplavljivanja (Jutarnji list, 2020).

 

Budući trendovi

S obzirom na to da su poplave poput ove rijetka pojava u modernoj povijesti Zagreba, pitanje je je li ona tek nesretna posljedica kombinacije nemara i iznimnih prirodnih okolnosti ili glasnik budućih trendova. Na učestalost budućih bujičnih poplava utjecaj će imati i rast i razvoj samog grada, kao i upravljanje Parkom prirode Medvednica, ali i klimatske promjene koje već očito zahvaćaju prostor Europe, pa tako i Hrvatske.

Kao što je već ranije navedeno, povećanje asfaltiranih i betoniziranih površina dovodi do sve većeg površinskog otjecanja, koje potencijalno može premašiti kapacitete kanalizacijskog sustava ili ga čak i zagušiti nanosima (DHMZ, 2020a). Iako je stvaranje novih vodonepropusnih površina neizbježna posljedica širenja urbaniziranog područja grada, ipak bi se u budućnosti moralo obratiti više pozornosti odvajanju sustava odvodnje površinskih voda od kanalizacijskog sustava, kao i očuvanju ili planiranju novih zelenih površina koje bi barem donekle umanjile površinsko otjecanje prilikom jakih kiša. U tom pogledu bi osobito trebalo uzeti u obzir očuvanje zelenih površina u središnjem dijelu grada, odnosno po mogućnosti ograničiti daljnje širenje izgrađenih površina.

Čimbenik budućih trendova je i stanje Parka prirode Medvednica i morfološko stanje gornjih tokova medvedničkih potoka. Unutar Parka prirode posljednjih se godina intenzivirala sječa, koja je rezultirala deforestacijom i stvaranjem relativno velikih ogoljelih površina. Manjak vegetacije na obroncima Medvednice intenzivirat će formiranje bujičnih tokova i procese spiranja nakon jačih kiša. Kao logična preventivna mjera u ovom se slučaju nameću pošumljavanje posječenih šumskih površina i bolje planiranje sječe unutar Parka prirode Medvednica. U konačnici, na učestalost bujičnih poplava velik će utjecaj imati i klimatske promjene. Klimatski modeli za prostor Hrvatske upućuju na mogućnost sve učestalijih pojava klimatskih ekstrema, prvenstveno suša, ali i intenzivnih oborina (Hrvatske vode, 2016). S te strane, dakle, trebamo računati s time da će intenzivni pljuskovi poput onih koji su pogodili Zagreb tijekom ljeta 2020. u budućnosti prestati biti iznimke i sve više postajati pravilo od kojega ćemo se morati naučiti braniti.

 

Zaključak

Poplava u noći s 24. na 25. srpnja 2020. bila je posljedica nekoliko čimbenika, od velikih količina padalina jakog intenziteta, preko neadekvatno organiziranog i neodržavanog odvodnog sustava, pa sve do mogućih posljedica potresa iz ožujka 2020. Uzmemo li u obzir klimatske promjene i nove klimatske trendove koji s njima dolaze, možemo zaključiti da će kiše ovog intenziteta postajati sve učestalije, zbog čega postoji potreba za modernizacijom sustava odvodnje i sustava obrane od poplava (Bonacci & Roje-Bonacci, 2020).

Literatura:

Blöschl, G., Hall, J., Viglione, A., Perdigão, R., Parajka, J., Merz, B., Lun, D., Arheimer, B., Aronica, G., i dr. 2019: Changing climate both increases and decreases European river floods. Nature, 573 (7772), 108-111 doi:10.1038/s41586-019-1495-6.
Bonacci, O. & Roje-Bonacci, T., 2020: Inženjerski vidovi poplave Zagreba. Hrvatska vodoprivreda, XXVIII (232), 57-61.
Jelić, L., Bekić, D., Vouk, D., 2020: Urbane poplave u Zagrebu – stanje i potrebe, Građevinar 72 (9), 819 – 821.
Šikić, K., Basch, O., Šimunić, A., 1972. Osnovna geološka karta SFRJ 1: 100 000, list Zagreb L 38-80. Institut za geološka istraživanja Zagreb, Beograd.
Državni hidrometeorološki zavod (DHMZ), 2020a: Hidrološka analiza urbane poplave u Zagrebu tijekom noći s 24. na 25. srpnja 2020., www.meteo.hr (10. 12. 2020.)
Državni hidrometeorološki zavod (DHMZ), 2020b: Urbana poplava u gradu Zagrebu tijekom noći s 24. na 25. srpnja 2020., www.meteo.hr (10. 12. 2020.)
Državna geodetska uprava (DGU) 2020: Digitalni ortofoto 2019 - WMS servis za anonimne korisnike (WMS) https://geoportal.dgu.hr
Hrvatske vode, 2014: Provedbeni plan obrane od poplava branjenog područja, Sektor C – Gornja Sava, Branjeno područje 14: Središnji dio područja malog sliva Zagrebačko prisavlje, Zagreb
Hrvatske vode, 2016: Plan upravljanja vodnim područjima 2016. – 2021., Zagreb
Hrvatske vode, 2019: Prethodna procjena rizika od poplava 2018, Zagreb
Park prirode Medvednica, 2010: Plan upravljanja https://www.pp-medvednica.hr/wp-content/uploads/2019/05/Plan-upravljanja-Parka-prirode-Medvednica.pdf (9. 12. 2020.)
Tportal, 2020: Bandić: zatrpani smo s više od tri tisuće prijava zbog šteta od poplave, ali ne možemo proglasiti elementarnu nepogodu, https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/bandic-zatrpani-smo-s-vise-od-tri-tisuce-prijava-zbog-steta-od-poplave-ali-ne-mozemo-proglasiti-elementarnu-nepogodu-20200803 (10. 12. 2020.)
Večernji list, 2020: Strašne scene iz Zagreba: Palo je više od 70 litara kiše, vatrogasci imali 200 intervencija, 25. srpnja, https://www.vecernji.hr/zagreb/vatrogasci-odradili-200-intervencija-cijelu-noc-ispumpavali-vodu-spasili-vise-starih-i-nemocnih-1419583 (10. 12. 2020.)
Telegram, 2020: Zagreb opet pogodilo snažno nevrijeme. Zašto Miramarska nije bila ovako suha i prije deset dana? https://www.telegram.hr/zivot/zagreb-opet-pogodilo-snazno-nevrijeme-zasto-miramarska-nije-bila-ovako-suha-i-prije-deset-dana/ (10. 12. 2020.)
Jutarnji list, 2020: Hrvatske vode: Ustava Kuniščak nije predviđena za oborinsku odvodnju. Poziv s Trnja nismo dobili, https://www.jutarnji.hr/vijesti/zagreb/hrvatske-vode-ustava-kuniscak-nije-predvidena-za-oborinsku-odvodnju-poziv-s-trnja-nismo-dobili-15010512 (10. 12. 2020.)
Skip to content