Početci prekomjerne izgradnje na Viru

Vir je otok s istoimenim središnjim naseljem i općinom unutar Zadarske županije. Pripada sjevernodalmatinskim otocima (sl. 1) i dvadeseti je po veličini otok u Hrvatskoj.

Sl. 1. Geografski položaj otoka Vira.

S kopnom je spojen 1976. godine izgradnjom mosta (Magaš, 2016). Izgradnja mosta usko je povezana s promjenama koje su uslijedile. Nakon izgradnje Virskog mosta, pojavila se ideja o izgradnji nuklearne elektrane na otoku. Lokalnom stanovništvu to se nije svidjelo te su počeli masovno prodavati zemljišta na otoku po vrlo niskim cijenama u nadi da će masovna izgradnja spriječiti izgradnju elektrane. Nuklearna elektrana nikada nije izgrađena, a prodaja zemljišta u konačnici je rezultirala gradnjom kuća za odmor i početkom razvoja masovnog kupališnog turizma. Izgradnja mosta, osim što je prouzročila naglu izgradnju na otoku, omogućila je i smanjenje iseljavanja stanovništva s otoka zbog bolje prometne povezanosti s kopnom te općenito povećanje broja stanovnika (sl. 2).

Sl. 2. Broj stanovnika otoka Vira od 1857. do 2021. godine. Izvor: DZS, n.d., 2003., 2013., 2022.

Masovna izgradnja donijela je promjene u način života samih mještana. Bolja prometna povezanost otoka prouzročila je napuštanja primarnog sektora djelatnosti i povećanje zaposlenosti u ostalim sektorima djelatnosti, ponajprije u tercijarnom. Danas većina Virana živi od turizma. Razvoj turizma na otoku omogućen je masovnom prodajom zemljišta i pratećom izgradnjom kuća za odmor.

Problemi uzrokovani naglom izgradnjom

Nagla prodaja brojnih zemljišta na otoku Viru prouzročila je naglu izgradnju, ponajprije kuća za odmor i popularizaciju turizma kao djelatnosti. Nagli skok izgrađenosti na otoku najbolje se može pokazati površinom izgrađenosti otoka koja je od 1968. do 2020. godine, tj. u periodu od 52 godine, povećana za 460,76 % (sl. 3). Zabrinjava podatak da 57,6 % stambenih jedinica na otoku Viru služe za povremeni boravak, odnosno kao stanovi za odmor. Ukupan broj stambenih jedinica na otoku 2021. godine, više je od 5 puta veći od samog broja stanovnika.

Sl. 3. Izgrađenost otoka Vira 1970-ih i 2020. godine. Podloga: Geoportal DGU.

Pojedina mjesta na otoku imaju gustoću izgrađenosti veću od 2000 građevina na km². Ovako velika gustoća uzrokuje pritisak na okoliš. Građevine sa sobom donose i velik broj stanovnika, koji je u ovom slučaju najveći za vrijeme ljetnih mjeseci, odnosno za vrijeme turističke sezone. U ovome članku biti će analizirana mjesta najveće razine pritisaka na prirodna područja otoka Vira. Također će biti određena vrsta obala i količina prirodnih obala budući da su obale područja velikih pritisaka tijekom turističke sezone.

Metodologija

Prvi korak podrazumijevao je terensko kartiranje obale pomoću aplikacije Google Maps. Kabinetskim radom, s dostupnih kartografskih podloga analizirana je izgrađenost otoka. Za to je korištena topografska karta VGI-ja iz 1970-ih (preuzeta s ISPU-a) te digitalni ortofoto za 2020. godinu (preuzet s Geoportala DGU-a). Nakon niza prostornih analiza u softveru ArcMap, u konačnici je provedena metoda relativnog vrednovanja reljefa kojom su izdvojena područja otoka prema razini antropogenog pritiska.

Vrste obala otoka Vira

Obale otoka jedan su od glavnih privlačnih faktora otoka Vira. Prirodne obale karakteriziraju različite vrste sedimenata (sl. 4), od pijeska (<2 mm) i sitnijeg šljunka (2 – 64 mm), do krupnijeg šljunka (<256 mm) i stijena (Wentworth, 1922).

Sl. 4. Primjeri vrsta materijala na prirodnim obalama Vira: sitni šljunak (lijevo), pijesak (sredina), krupniji šljunak (desno).

Prirodnih obala na otoku je preostalo oko 56 %, dok ljudskim djelovanjem modificirane obale čine gotovo 42 %. Ostatak čine poluprirodne obale. Nasipavanjem šljunka i drobljenog kamena, betoniranjem obala i izgradnjom molova gubi se estetska, edukativna i znanstvena vrijednost prirodnih plaža (sl. 5). Nasipavanje plaža često se obavlja nepromišljeno i neodgovorno s materijalima koji nisu autohtoni za to područje. Posljedice lošeg nasipavanja mogu biti promjene kemijskog sastava materijala na plaži, promjene uvjeta života u staništu, ugibanja organizama, povećana erozija i slično (Pikelj i dr., 2017).

Sl. 5. Nasipavanje obala drobljenim kamenom.

Od prirodnih obala, polovicu čine one stjenovite (sl. 6). Pješčana žala, kojih ujedno ima i najmanje, po nastanku se mogu podijeliti na dva tipa. Prvi tip nalazi se uz strme obale te su nastale abrazivnim djelovanjem morskih valova na strmu obalu, sastavljenu od crvenice. Crvenica može sadržavati i pijesak koji se radom valova taloži u podnožju strmine te formira žalo. Drugi tip žala nastao je povremenim djelovanjem vode te padinskim procesima te su iznad takvih žala formirane jaruge. Od prirodnih obala još su zabilježene one prekrivene tlom i šljunkom, a postoje i poluprirodne obale s prirodnim materijalima i djelomično onim antropogeno modificiranim (beton, navezeni sediment).

Sl. 6. Vrste obala na otoku Viru.

Razina pritisaka na prirodan okoliš na Viru

Pritisci na prirodna područja, uključuju pojave ili događaje koji mogu nanijeti određenu štetu autohtonom području (Smith, 2013). Najčešće se radi o negativnom antropogenom djelovanju. Najveći antropogeni pritisak na prirodna područja na otoku Viru predstavljaju građevine, prometnice i velika gustoća naseljenosti, koja sa sobom donosi velike količine otpada, vandalizam, pojačanu eroziju i sl. Vrednovanjem razine pritiska na prirodna područja otoka Vira nastoji se prikazati raspored i jačina antropogenog pritiska na prostor (sl. 7). Visoka i izrazito visoka količina rizika predstavlja područja iznimne izgrađenosti i antropogenog utjecaja, dok su područja niskog rizika prirodna područja manje dostupnosti i minimalnog antropogenog utjecaja. Najveći dio otoka bilježi nisku razinu pritiska (60 %). Međutim, umjerena i visoka razina su također prisutne u značajnom udjelu (37,1 %). Osim ljudske infrastrukture, širenje poljoprivrednih površine također uzrokuje povećanje pritiska na prirodni prostor kroz uništavanje autohtonog površinskog pokrova, onečišćenje tla i voda te pojačane erozije. Pritiske možemo razlikovati i po njihovom trajanju, tj. neki od njih su stalni, dok su drugi sezonskog karaktera (vandalizam, otpad i sl.). Stalni pritisci prouzročeni su promjenom površinskog pokrova, npr. širenjem naselja i velikih betoniranih površina, promjenama u površinskom otjecanju, pojavom bujica zbog toga što se voda ne infiltrira, već otječe antropogenim površinama, poprečnim prekidom jaruga i vododerina prometnicama i sl. čime se destabilizira odnos erozije i sedimentacije. Nadalje, presijecanjem jaruga i vododerina prometnicama dovodi do smanjenja prinosa kopnenog sedimenta koji bi prirodno prihranjivao žala.

Sl. 7. Rezultati vrednovanja razine pritisaka na prirodna područja otoka Vira.

Zaključak

Izgradnja Virskog mosta prouzročila je preobrazbu otoka iz seoskog, slabo naseljenog, u izgrađeni, turistički prostor. Te promjene u prostoru dovode do ugrožavanja prirodnih područja otoka, a najveći problem predstavlja to, što se s godinama antropogeni utjecaj sve više povećava. Pješčane obale nasipane su šljunkom i betonirane, jaruge i ponikve kao najčešći reljefni oblici uništeni su izgradnjom vikendica. Unatoč brzoj izgradnji, velik dio otoka još uvijek nije ugrožen antropogenim djelovanjem, stoga je važno očuvati prirodni prostor. Na razmjerno malim površinama, pritisak je za vrijeme ljetnih mjeseci značajan i Vir redovito obara rekorde po turističkim brojkama. Prirodna područja otoka Vira nisu dovoljno vrednovana niti prepoznata te je potrebno pažnju usmjeriti ka njihovom očuvanju. Iako je masovni kupališni turizam ujedno glavna djelatnost otoka te će vjerojatno i u budućnosti to ostati, potrebno je fokus preusmjeriti i na ostale održivije oblike turizma, gdje je naglasak na kvaliteti sadržaja, a ne kvantiteti usluga. Time bi se utjecalo na to, da neizbježan antropogeni utjecaj bude umjeren i usmjeren na način da se poštuju prirodne zakonitosti na preostalim izvornim područjima otoka.

Primjeri obala otoka Vira u slikama