Što je globalizacija?

“Kozmopolitski, mobilni svijet za elite; svijet prepreka, eksploatacije i sigurnosnih kontrola za ostale” (Castles, 2011).

Globalizacija je složeni fenomen i jedna od glavnih tema ekonomskih i društvenih istraživanja još od 1980-ih godina. Iako sveobuhvatna definicija globalizacije ne postoji, pojednostavljeno se može opisati kao proces povećane interakcije i integracije između ljudi i organizacija iz različitih zemalja. Uključuje tokove dobara, usluga, ideja, tehnologija, kultura i ljudi između regija i kontinenata što dovodi do promjena u načinu organizacije prostora, ekonomije i društva.

Globalizacija je neravnomjeran proces – njezini učinci razlikuju se među regijama i društvima. Novija istraživanja o Europskoj uniji uglavnom se fokusiraju na ekonomski učinak globalizacije i nejednak razvoj koji ona donosi. Analize obuhvaćaju teme poput slobodne trgovine, uvoznih šokova i migracija radnika iz siromašnijih u bogatije zemlje. Rezultati pokazuju da su neke skupine i regije unutar EU ekonomski profitirale, dok su druge zaostale, stvarajući tako “pobjednike” i “gubitnike” globalizacije u Europi. Izloženost ekonomskim šokovima uslijed globalizacije povezana je s rastućom podrškom populističkim i radikalnim desnim strankama koje su često euroskeptične. Ovaj svojevrstan preokret u stavovima prema globalizaciji pojavio se početkom 21. stoljeća. Nekad se smatralo da ekonomska globalizacija koristi globalnom sjeveru, ali danas je prisutan sve veći otpor prema globalizaciji u tom istom dijelu svijeta, posebno na desnoj strani političkog spektra. Međutim, čini se da euroskepticizam i otpor prema globalizaciji nisu vezani samo za ekonomska pitanja, nego uključuju i stavove o imigraciji i multikulturalizmu. Najveća podrška euroskepticizmu uglavnom dolazi iz regija pogođenih ekonomskim šokovima koji su uzrokovali pad zaposlenosti i pogoršali radne uvjete. Na političko opredjeljenje u tim regijama utječu još i niža razina obrazovanja te veći strah od imigracije i multikulturalizma, iako je često udio imigranata ispod nacionalnog prosjeka.

Globalizacija i EU

Međusobna povezanost prostornih, ekonomskih i društvenih čimbenika koji utječu na stavove o globalizaciji i njezinim posljedicama posebno je zanimljiva s obzirom na nedavne promjene na političkoj karti EU, pri čemu je Hrvatska posljednja zemlja koja se pridružila Uniji 2013., a Ujedinjeno Kraljevstvo prva zemlja koja je napustila Uniju 2020. godine. Postojeća istraživanja o stavovima hrvatskih građana prema EU-u i globalizaciji relativno su rijetka, ali ukazuju da studenti općenito imaju nisku razinu znanja o EU. Osim toga, istraživanja u istočnoj Hrvatskoj pokazala su da se migrantski radnici doživljavaju kao kulturna prijetnja, a tražitelji azila kao sigurnosna prijetnja. Istraživanje provedeno na 369 studenata Zagrebačke škole ekonomije i menadžmenta pokazalo je da mnogi smatraju kako EU donosi više ekonomskih troškova nego koristi za Hrvatsku.

U usporedbi, istraživanja o Brexitu su opsežnija. Analize su istaknule različite čimbenike koji su utjecali na glasovanje na referendumu o izlasku Britanije iz EU, kao što su povjerenje u političare, osjećaj europskog identiteta, gubitak suvereniteta, uloga medija i (percipirani) ekonomski problemi, često naglašavajući negativne stavove prema imigraciji, posebno iz istočne Europe. Zajedničko Hrvatskoj i UK jest niska izlaznost mladih na referendumima – najmlađa dobna skupina u UK na referendumu o Brexitu imala je najniži odaziv, dok je ukupna izlaznost na referendumu o pristupanju Hrvatske EU-u bila ispod 50%, s naznakama niskog odaziva mladih. Imajući navedeno u vidu, postavlja se pitanje o budućnosti globalizacijskih procesa u Europi i čimbenika koji na nju utječu. Ekonomski gledano, izolacionističke i protekcionističke politike koje se protive globalizaciji mogle bi imati negativne posljedice, dok bi društveni otpor prema multikulturalizmu i percipirane kulturne prijetnje mogli dovesti do porasta etničkih napetosti, ksenofobije i nasilja. Kako bi istražio percepciju globalizacije i EU integracije među mladima u Hrvatskoj i UK-u te kako ekonomske, kulturne i političke razlike oblikuju njihova stajališta, tim istraživača iz Ujedinjenog Kraljevstva (Sveučilište u Bournemouthu) i Hrvatske (Sveučilište u Zagrebu) proveo je istraživanje na 283 studenta geografije iz obje zemlje. Analizom stavova studenata o globalizaciji i imigraciji, istraživanje je nastojalo pružiti uvid u moguće buduće manifestacije globalizacijskih procesa u Europi, te je objavljeno 2023. u znanstvenom časopisu Austrijskog geografskog društva.

Kulturna raznolikost – prednost ili nedostatak?

Rezultati istraživanja pokazali su da studenti iz Ujedinjenog Kraljevstva i Hrvatske smatraju da globalizacija snažno utječe na njih (87,7%) te da žive u visoko globaliziranim zemljama (92,4%). Većina globalizaciju opisuje kao pozitivan proces (57,6%), uz značajan postotak neodlučnih. Zanimljivo je kako oko 81% ispitanika redovito prati lokalne i nacionalne vijesti nekoliko puta tjedno, dok taj postotak pada na 46% kada se radi o međunarodnim vijestima.

Međutim, postoje i značajne razlike među ispitanicima. Dok hrvatski studenti globalizaciju smatraju novim fenomenom karakterističnim za 20. i 21. stoljeće (73,1%), većina studenata iz UK-a (57,8%) smatra da je globalizacija proces koji traje mnogo duže. Ove razlike mogu se objasniti povijesnim razvojem Hrvatske i UK. UK je bila značajna kolonijalna sila nekoliko stoljeća, što je dovelo do velikih demografskih promjena u zemlji, uključujući imigraciju iz bivših kolonija, slično kao u npr. Francuskoj, Portugalu i Nizozemskoj. S druge strane, Hrvatska nikada nije bila kolonijalna sila niti je (sve donedavno) svjedočila značajnom priljevu ljudi iz drugih zemalja ili kontinenata. Posljedično, najnoviji popis u UK pokazuje mnogo etnički raznovrsnije društvo u usporedbi s Hrvatskom. Na primjer, u UK 14% stanovništva pripada „ne-bijelim“ etničkim skupinama, a isti postotak nije rođen u UK. Istovremeno, kategorija rase ne postoji u hrvatskom popisu, manje od 1% hrvatskih stanovnika nisu hrvatski državljani, a postotak stanovništva koja se identificira kao etnički Hrvati je 90,5% (najveća manjina su Srbi s 4,36% populacije).

Sl. 1: Grad Benidorm – Neboderi u stilu New Yorka, britanski naglasak koji odjekuje španjolskom Costa Blancom

Ova kulturna i etnička raznolikost (ili njen nedostatak) rezultat je globalizacije, internacionalizacije i rastuće mobilnosti. To se ne odražava samo u demografskim karakteristikama stanovništva proučavanih zemalja, već i u percepciji i znanju o multikulturalizmu. Naglasak nije toliko na postojanju kulturne raznolikosti kao takve, već na društvenoj reakciji na tu raznolikost. Ispitanici iz UK-a u ovom istraživanju, koji dolaze iz multikulturalnijeg društva, češće su prepoznavali kulturnu raznolikost i imigraciju kao pozitivne aspekte globalizacije u svojoj zemlji (23%) u odnosu na njihove hrvatske kolege (3%). Većina prijašnjih istraživanja doista navodi da izloženost multikulturalizmu može smanjiti predrasude i kulturne stereotipe. Također, dostupna literatura naglašava važnost individualnih karakteristika, poput kognitivne fleksibilnosti i otvorenosti prema novim iskustvima, koje igraju ključnu ulogu u tome kako se percipira multikulturalizam. Na primjer, osobe s jakom kulturnom identifikacijom sklonije su odbacivanju stranih kultura i izražavanju predrasuda, jer mogu doživljavati grupe s različitim kulturnim vrijednostima kao konkurente za postojeće resurse i infrastrukturu. Osim već primijećenog manjeg izlaganja multikulturalizmu u Hrvatskoj, rezultati ovog istraživanja sugeriraju da kulturna identifikacija također vjerojatno igra ulogu u percepciji multikulturalizma, pri čemu se pretpostavlja da hrvatski ispitanici pokazuju jaču kulturnu identifikaciju od studenata iz UK. To se može vidjeti u npr. razlikama u izražavanju vlastitog kulturnog identiteta gdje su hrvatski studenti rjeđe izražavali pripadnost nadnacionalnom identitetu poput EU, Europe ili svijeta (46%) u odnosu na njihove britanske kolege (63,8%), dok su češće isticali kulturnu eroziju i gubitak kulturnog identiteta kao negativne aspekte globalizacije. Slično kolonijalnoj povijesti UK, jača kulturna identifikacija hrvatskih ispitanika može se povezati s (novijim) povijesnim događajima i procesima. Hrvatska se pojavila na međunarodnoj političkoj karti tek nakon raspada Jugoslavije 1990-ih. Proces izgradnje nacije poklopio se s ratom i bio je potaknut etničkom mobilizacijom koja je uključivala, primjerice, mijenjanje udžbenika u školama, promjenu naziva ulica i korištenje sporta u formiranju i očuvanju novonastalog nacionalnog identiteta i kulture. Stvaranje nacionalnih mitova bilo je učinkovit alat za političku mobilizaciju, ali njegovi učinci nisu bili ograničeni samo na politiku. To je dovelo do snažne kulturne identifikacije u hrvatskom društvu, povezane s ratom i previranjima 1990-ih. Bit će zanimljivo vidjeti kako će Brexit utjecati na kulturnu identifikaciju u UK, budući da su neki narativi korišteni za mobilizaciju pro-Brexit glasova slični onima korištenima u bivšoj Jugoslaviji 1990-ih. Primjerice, tijekom kampanje za Brexit primijećen je porast nacionalističkih stavova s temama poput preuzimanja kontrole nad resursima i granicama, prizivanja “slavne prošlosti”, vraćanja suvereniteta te narativa “mi protiv njih”.

Mala zemlja za veliku globalizaciju

Rezultati ovog istraživanja također ukazuju na važnost veličine zemlje i njezine ekonomije u percepciji globalizacije. Hrvatski studenti prepoznaju gubitak suvereniteta (24,4%) i kulturnu eroziju (21,6%) kao dva vrlo negativna aspekta globalizacije u svojoj zemlji, dok britanski studenti ističu rast nejednakosti i propast malih tvrtki, a gubitak suvereniteta gotovo i ne spominju (2,8%). Hrvatski studenti također češće smatraju male zemlje “gubitnicima“ globalizacije, a velike ekonomije i bogate zemlje “pobjednicima” u globalizacijskom procesu u usporedbi sa svojim britanskim kolegama. Prethodna istraživanja doista su prepoznala nedostatke malih zemalja u globalizacijskim procesima, poput pritisaka većih industrijaliziranih zemalja i međunarodnih financijskih institucija, manjih domaćih tržišta s manjom potražnjom za domaćim proizvodima, nemogućnosti utjecaja na cijene na globalnom tržištu ili povećane ekonomske ranjivosti zemlje u globalnim carinskim ratovima. S populacijom manjom od četiri milijuna, Hrvatska se može smatrati malom zemljom, a rezultati ovog istraživanja pokazuju da hrvatski studenti svoju zemlju vide u nepovoljnijem  položaju u usporedbi s većim, bogatijim zemljama poput UK. Ova percepcija nepovoljnog položaja moguće je povezana s željom hrvatskih studenata za većim utjecajem njihove zemlje na globalnoj razini (84,3% za Hrvatsku, samo 54% za UK), potencijalno kako bi kompenzirali percipirane negativne aspekte i nedostatak utjecaja ili suvereniteta u donošenju odluka.

Sl. 2: Najčešće spominjani pozitivni učinci globalizacije u vlastitim zemljama za studente geografije iz Hrvatske i Ujedinjenog Kraljevstva

Percipirani nedostaci globalizacije, osim ekonomskih, često su povezani s političkim i kulturnim aspektima globalizacijskih procesa. Jedna od kontroverzi odnosi se na priliv zapadne masovne kulture i kulturnu homogenizaciju i „pozapadnjačenje“, olakšano širenjem globalnog kapitalizma. Kulturna razmjena između zemalja najčešće jest višesmjerna, ali još uvijek nejednaka jer odnosi među državama favoriziraju globalno jače (tzv. „izvoznike kulture), dok se elementi lokalnih tradicija, znanja i iskustava u “zemljama primateljicama” ponekad mijenjaju ili gube. U ovom kontekstu, UK je čvrsto ukorijenjena na Zapadu, dok je Hrvatska nešto manje. Kvalitativni odgovori hrvatskih studenata pokazuju da njihova percepcija globalizacije uključuje, među ostalim, ideju nametanja kulturne uniformnosti i kulturnu eroziju, posebice u manjim zemljama poput Hrvatske. U prilog tome govore  komentari poput “prejak je utjecaj većih zemalja”, “svi ćemo izgledati i govoriti isto – na engleskom” ili “Hrvatska kao mala zemlja nije važna u globalnom donošenju odluka”, te „stvara se dojam da je tvoja vlastita kultura manje vrijedna”. Riječi poput “amerikanizacija”, “pozapadnjačenje” i “mekdonaldizacija“ spominjane su prilikom opisivanja globalizacijskih procesa u Hrvatskoj. Druga istraživanja na studentskoj populaciji u Hrvatskoj također su istaknula visoke razine slaganja s tvrdnjama da globalizacija znači gubitak suvereniteta zemlje i vlastitog kulturnog identiteta. Možda je to jedan od razloga zašto je podrška antiglobalizacijskim procesima u ovom istraživanju veća u Hrvatskoj nego u UK-u, iako je ukupno gledano vrlo mala.

Usprkos neslaganju oko najnepovoljnijih učinaka globalizacije u vlastitim zemljama, hrvatski i britanski studenti slažu se da je najnepovoljniji učinak globalizacije u svijetu rast ekonomskih nejednakosti i iskorištavanje radnika. Ovo je jedan od glavnih rezultata ovog istraživanja. Osim globalnih ekonomskih nejednakosti, siromašne zemlje su najčešće spominjane kao “gubitnici” globalizacije u svijetu za obje skupine studenata, dok britanski ispitanici također ističu ekonomske nejednakosti kao važan negativan učinak globalizacije i u vlastitoj zemlji. Nadalje, obje skupine studenata spominju velike ekonomije i bogate zemlje, multinacionalne kompanije i bogate elite kao najveće “pobjednike” globalizacijskih procesa u svijetu.

Na prvi pogled, ovo se razlikuje od nekih dosadašnjih istraživanja, budući da globalna dohodovna nejednakost opada već nekoliko desetljeća. Međutim, detaljnije analize pokazuju da je ovo smanjenje dobrim dijelom rezultat ekonomskog rasta u Kini i jugoistočnoj Aziji. U stvarnosti, smanjenje razlika među državama prati rast nejednakosti unutar država, gdje se rast dohotka bilježi među najbogatijima, dok primanja najsiromašnijih ostaju ista. Čak i u Kini, iako se približila razvijenijim zemljama, razlika između bogatih obalnih regija i siromašnije unutrašnjosti povećala se deset puta, što znači da su mnoge društvene skupine isključene iz potencijalnih koristi globalizacije.

Na kraju, rezultati ovog istraživanja upućuju na mogućnost da je Hrvatska, u usporedbi s UK, zaista u nepovoljnijem položaju u globalizacijskim procesima (ili barem percipirana kao takva), ali nema razlike u percepciji globalizacije kao pozitivnog fenomena među hrvatskim i britanskim studenata. Većina ispitanika u našem istraživanju, bez obzira na zemlju podrijetla, još uvijek percipira globalizaciju kao pozitivan proces, sugerirajući da obje skupine ispitanika još uvijek smatraju svoje zemlje “pobjednicima” globalizacije, čak i ako se Hrvatska nalazi na svojevrsnoj periferiji zemalja pobjednika. Druga mogućnost je da, iako su svjesni negativnih strana globalizacije, ispitanici vjeruju da su negativni aspekti manje važni od pozitivnih aspekata globalizacije, kao što su razmjena znanja i napredak znanosti, ekonomski rast i međunarodna suradnja.

Nadalje, vrlo mali broj ispitanika vjeruje da je proces globalizacije dosegao svoj vrhunac ili da usporava. Zbog toga je još važnije razumjeti negativne aspekte globalizacije u kontekstu  kulturnih, ekonomskih i društvenih razlika među zemljama koje sudjeluju u ovom procesu. To uključuje pitanja poput rasta nejednakosti, eksploatacije radnika, ekoloških problema i straha od gubitka identiteta, kulture i suvereniteta manjih zemalja. Ovi procesi mogu biti štetni za demokraciju, ljudska prava i okoliš, što dodatno naglašava važnost tih pitanja u budućim raspravama i analizama globalizacije.

Članak “There is a Feeling that your Culture is Worth Less” – A Comparison of British and Croatian Students’ Attitudes towards Globalisation autora Marina Cvitanovića, Jelene Lončar i Zdenka Braičića objavljen je u časopisu “Mitteilungen der Österreichischen Geographischen Gesellschaft”, broj 164 (2022) i može se naći na poveznici: https://austriaca.at/?arp=0x003e39fc