Definicija ruralnog područja nije jasno određena, pogotovo u današnje vrijeme. Razni autori i državne institucije opisuju ruralna područja po različitim kriterijima. Jednu od jasnijih definicija dali su Johnston i dr. (2000): ruralnim područjima smatraju se: a) ona u kojima je u sadašnjosti ili bližoj prošlosti bio dominantan ekstenzivan način iskorištavanja zemljišta, posebice putem poljoprivrede i šumarstva, b) ona u kojima dominiraju mala naselja nižeg stupnja centraliteta s izraženom povezanošću izgrađenog i prirodnog pejzaža te koja većina lokalnog stanovništva smatra ruralnima, c) ona koja potiču životni stil što počiva na kohezivnom identitetu temeljenom na uvažavanju okoliša i vlastitog života kao dijela jedne cjeline. Ležišta mineralnih sirovina uvjetovana su geološkom podlogom. Ta su područja često u izoliranim, ruralnim područjima, daleko od urbanih sredina. Utvrđivanje eksploatacijskog polja mineralnih sirovina određuje se parametrima za ispitivanje isplativosti. U Hrvatskoj danas postoje brojna eksploatacijska polja koja zbog metalogenetskih i lokacijskih faktora više nisu aktivna te su stoga vode kao neaktivna. Eksploatacija mineralnih sirovina spada pod područje djelatnosti rudarstva. Osnovni radovi koji se obavljaju u rudarstvu su istraživanje i eksploatacija mineralnih sirovina, te sanacija prostora. Definicije i odredbe u s vezi s time detaljno su priopćene u Zakonu o rudarstvu (56/13, 14/14, 52/18, 115/18, 98/19, 83/23) koji je na snazi od 29.07.2023. Prema Zakonu o rudarstvu (NN 56/13, 52/18) mineralnim sirovinama ili rudnim blagom, (…), smatraju se sve organske i neorganske mineralne sirovine koje se nalaze u čvrstom, tekućem ili plinovitom stanju u prvobitnom ležištu, u nanosima, jalovištima, talioničkim troskama ili prirodnim rastopinama. Nadalje, osnovna podjela mineralnih sirovina glasi: 1) Mineralne sirovine za industrijsku preradu: grafit, sumpor, barit, tinjci, gips, kreda, kremen, kremeni pijesak, drago kamenje, (…) glina, feldspati, talk, tuf, mineralne sirovine za proizvodnju cementa, karbonatne (vapnenci i dolomiti) i silikatne mineralne sirovine za industrijsku preradu, sve vrste soli i solnih voda, mineralne vode iz kojih se može pridobiti mineralne sirovine, (…) 2) Mineralne sirovine za proizvodnju građevnog materijala: tehničko građevni kamen (amfibolit, andezit, bazalt, dijabaz, granit, dolomit, vapnenac), građevni pijesak i šljunak iz neobnovljivih izvora ili morskog dna, (…) 3) Arhitektonsko-građevni kamen, 4) Mineralne sirovine kovina. Rudarska aktivnost nosi i prednosti i izazove za lokalne zajednice. Cilj je ovog članka analizirati ekonomske, društvene i ekološke učinke eksploatacije mineralnih sirovina u ruralnim područjima, s naglaskom na primjere iz Hrvatske.

Iako Hrvatska nije izrazito bogata ležištima mineralnih sirovina, ipak se tradicija rudarenja kroz arheološke nalaze može pratiti još od predantičkoga doba. Mnogi kamenolomi diljem Iste i Dalmacije pružali su resurse za brojne građevine javne i privatne namjene širom istočnojadranske obale. Primjerice, za izgradnju dijela Pulske arene vađeni su vapnenci iz kamenoloma Vinkuran koji se tada nazivao „Cavae Romane“ (Briševac i dr., 2021). U povijesnim razdobljima u pojedinim regijama rudarstvo je imalo izrazit utjecaj na razvoj gospodarstva i poboljšanje socijalnih prilika. Povijesno najznačajnije mineralne sirovine bile su ugljen, boksit, bakar, željezo i arhitektonsko-građevni kamen koji je danas najvažnija čvrsta mineralna sirovina Hrvatske (Vrkljan, 2019). Prostori izrazito bogati bakrenim, željeznim ili olovno-cinčanim rudama (sl. 1.) bila su stara gorja kontinentalne Hrvatske: Medvednica, Samoborska, Trgovska i Petrova gora (Vrkljan, 2021).

Sl. 1. Bakrena ruda sastavljena od minerala halkopirita i bornita iz rudnika sv. Barbare u Rudama.

U primorskoj Hrvatskoj i Dalmaciji, osim boksita, prevladavala je, a još je i danas dominantna, eksploatacija arhitektonsko-građevnog kamena pretežito karbonatnog postanka. Tijekom stoljeća kako su otvarani novi rudnici i radna mjesta, uz rudnike su nastajala brojna rudarska naselja. Najbolji primjeri rudarska su naselja Labinštine. Bilo ih je nekolicina i bili su iznimno bitni za gospodarski i demografski razvoj Istre sve do 1990. kada su svi rudnici, tj. ugljenokopi zatvoreni (sl. 2 i 3). Rekordne godine 1942. ostvarena je proizvodnja od 1.158.000 tona ugljena s preko 10.000 zaposlenih (Arsiana, n. d.).

Sl. 2. Unutrašnjost rudnika Raša, danas otvorenog za posjetitelje.

Sl. 3. Ugljen ili crno zlato.

U prvoj polovici 20. stoljeća izgrađena su nova naselja od kojih je najveće Raša, a neka su se poput Potpićana prenamijenila kao naselja za rudare zahvaljujući ulaganjima u stanogradnju, komunalnu i društvenu infrastrukturu. U naselju Vinež za potrebe rudnika izgrađeni su stambeni blokovi i rudarska bolnica te popratni sadržaji: gostionice, krojačke i postolarske radionice i prodavaonice hrane (Ćuk, 2013). Zanimljiv je slučaj naselja Rude, danas prigradskog naselja Samobora, gdje se nalazi rudnik Sv. Barbare (sl. 4.). Pisani dokumenti svjedoče o dolasku i naseljavanju rudara s njihovim obiteljima iz njemačke pokrajine Saska. Kao tradicionalno vrsni rudari usavršili su i unaprijedili poslovanje rudnika što je dovelo do toga da je tijekom 16. stoljeća ovaj rudnik bio najveći rudnik bakra u Europi. Sredinom prošlog stoljeća rudnik je zatvoren, a u Rudama se kao stečevina danas mogu naći broja prezimena germanskog porijekla (Cerić, 2021).

Sl. 4. Ulaz u revitalizirani rudnik sv. Barbare u Rudama. Danas turistička atrakcija.

Uz povećanje potražnje za rudama i potrebom da se otvore novi rudnici, usko je vezan razvoj prometne infrastrukture, osobito željeznička mreža. Godine 1877. izgrađene su pruge na dionici Split – Siverić i njezin odvojak Perković – Šibenik. Primarna je namjena bila prijevoz ugljena iz rudnika Siverić do luka Šibenik ili Split otkuda se vršio daljnji transport parnim brodovima (Podnar, 2021). Desetak godina kasnije izgrađena je pruga od Siverića do Knina čime je Knin dobio direktnu poveznicu s jadranskom obalom. U okolici Drniša postojalo je nekoliko eksploatacijskih polja gdje se rudario boksit.  Za potrebe transporta ruda do Drniša, izgrađena je kratka pruga Drniš – Velušić (Lajnert, 2013). U Hrvatskom Zagorju željeznička infrastruktura također je prvenstveno građena zbog transporta iz rudnika. Na primjer, izgrađena je pruga Varaždin – Golubovec, a nakon toga uskotračna pruga koja je spajala rudnike u Starom i Novom Golubovcu. Crtica iz povijesti svjedoči o osviještenosti rudara i brizi za dobrobit lokalne zajednice. Da bi omogućili žiteljima Starog Golubovca odlazak u Novi Golubovec kod doktora ili na vlak prema Varaždinu, vješti radnici su na jedan postroj vagona ugradili klupe s nadstrešnicom poput onih u vagonima velikog vlaka (Labaš, 2020). Eksploatacija arhitektonsko-građevnog kamena na otoku Braču stoljećima je važna za lokalnu ekonomiju. Prepoznata je kao dio identiteta i baštine otoka. Desetak se tvrtki bavi eksploatacijom na više eksploatacijskih polja po cijelome otoku, a najveća je među njima tvrtka Jadrankamen. Kamenolomi i proizvodni pogoni osiguravaju radna mjesta za lokalno stanovništvo i podupiru razvoj lokalne zajednice. Usmjerenost na autentičnu i visokokvalitetnu proizvodnju omogućila im je da budu prepoznati na tržištima širom svijeta čime dodatno pospješuju ekonomski rast. Klesarska škola u Pučišćima primjer je kako se stoljetna tradicija, strast i vještina u obradi kamena, koja je temelj života i identiteta Brača, može očuvati i prenijeti budućim generacijama (Jadrankamen, n. d.). Unatoč izazovima poput nepovoljnih demografskih trendova, smanjenog interesa za strukovno obrazovanje i sve slabije svijesti o očuvanju kulturne baštine, ova škola uspijeva sačuvati i promicati kamenoklesarsku umjetnost kao dragocjeni dio hrvatske kulturne baštine. Još jedan način za očuvanje kulturne baštine je kroz turizam. Napuštena eksploatacijska područja imaju visok edukativni i turistički potencijal. U Hrvatskoj se u zadnjih nekoliko godina revitaliziralo nekoliko zatvorenih kamenoloma i rudnika. Jedan je od njih stari kamenolom Rupnica koji je ujedno i prvi proglašeni spomenik geološke baštine u Hrvatskoj u sklopu Geoparka Papuk. Kamenolomi Vinkuran u Istri, Rasohe i Plate na Braču pružaju uvid i u arheološku baštinu. Ostali vrijedni spomena su rudnik Raša, rudnik sv. Barbara u Rudama, muzej Radboa i tako dalje (Briševac i dr., 2021). Iako je broj revitaliziranih entiteta gotovo zanemariv, oni služe kao poticaj za budući razvoj geoturističke ponude u Hrvatskoj (sl. 5).

Sl. 5. Rudnik sv. Barbare kao odličan primjer lokaliteta obnovljenog kroz razne projekte.

Zbog nekontrolirane eksploatacije prirodnih resursa bez praćenja stanja pojedinih sastavnica okoliša (zrak, voda, tlo…) u prošlom stoljeću počeli su se donositi određeni propisi i osnivati agencije u svrhu kontrole i zaštite okoliša. Neke od posljedice otkopavanja mineralnih sirovina na okoliš su promjena i uništavanje krajobraza koja je posebno izražena u turističkim predjelima Istre i Dalmacije, stvaranje buke, onečišćenje tla, zraka i vode, utjecaj na floru i faunu i tako dalje (Živković, S., Krasić, D., Vrkljan, D., i dr., 2008). Gospodarska djelatnost rudarstva zahtjeva stalna ulaganja i praćenje trendova. Mnogi su rudnici i kamenolomi tijekom vremena zatvarani zbog neisplativosti. To je uzrokovalo pad lokalne ekonomije, okretanje stanovništva drugim gospodarskim djelatnostima i u krajnjim slučajevima raseljavanje ruralnih sredina u potrazi za boljim životnim uvjetima. Kao primjer jednog takvog slučaja je rudnik ugljena Stari Golubovec, koji je bio središte života okolnih sela (Behini, Donji i Gornji Labaši, Krsniki), zatvoren je 1971. godine zbog neisplative eksploatacije (Labaš, 2020). To je uzrokovalo masovni gubitak radnih mjesta, prisilnu prijevremenu mirovinu mnogih radnika i iseljavanje mladih obitelji u potrazi za boljim prilikama. Posljedice zatvaranja rudnika vidljive su u napuštenim i urušenim kućama, smanjenju stanovništva i općem ekonomskom padu. Sela su izgubila vitalnost jer su prestala biti centri gospodarskog i društvenog života. Napuštanjem rudarskog posla zajednice su izgubile svoj identitet, a rudarska infrastruktura, poput pruga i rudarskih objekata, ostavljena je da propada. Simboli rudarskog života, kao što su rekviziti i osobne priče, ostaju jedini podsjetnici na vrijeme kada je rudnik bio izvor života i prosperiteta (Labaš, 2020) (sl. 6 i 7).

Sl. 6. Rudarski alat.

Slika 7. Rudarska oprema i arhivska fotografija rudara rudnika Raše.

Neadekvatna sanacija rudnika nakon njihovog zatvaranja često dovodi do ozbiljnih ekoloških posljedica, poput zagađenja tla i podzemnih voda. Ove probleme uzrokuje rudarski otpad koji se nepravilno odlaže ili ne obrađuje na odgovarajući način. Dodatni negativan utjecaj na okoliš predstavlja ljudska aktivnost, neodgovorno odlaganje otpada u zapuštene rudnike. Takvo ponašanje doprinosi daljnjoj degradaciji ekosustava na području nekadašnjih aktivnih rudarskih područja. Jedan aktualni problem neadekvatne sanacije napuštenih rudnika odražava se na stanovnike ruralnih područja u Međimurju, primarno onih koji se bave poljoprivredom. Zabilježena je nekolicina slučajeva urušavanja i otvaranja jama dubokih do 10 metara zbog plitko građenih rudarskih tunela. Jedna je osoba smrtno stradala 2013. godine, a nerijetki su slučajevi propadanja poljoprivrednih strojeva u poljima. Ugljenokopi i tvrtke vlasnice ugljenokopa davno su zatvorene, a nadležne državne institucije još uvijek nemaju jasnu strategiju sanacije ovoga područja (Beti, 2015 i 2022).

Zaključno, eksploatacija mineralnih sirovina, iako je imala značajnu ulogu za gospodarski i društveni razvoj, ponegdje je rezultirala društvenim i ekološkim problemima, osobito u ruralnim područjima. Zatvaranje rudnika često je značilo gubitak radnih mjesta, iseljavanje stanovništva i propadanje infrastrukture, čime su sela izgubila svoj identitet i vitalnost, dok je neadekvatna sanacija ostavljala posljedice na okolišu, uključujući zagađenje tla, vode i urušavanje zemljišta. Iako postoje pozitivni primjeri sanacije zatvorenih rudnika i kamenoloma u vidu očuvanja geobaštine kroz turizam i revitalizaciju, potrebno je osigurati odgovorne mjere upravljanja kako bi se smanjile negativne posljedice i osigurala održiva budućnost za pogođene zajednice.

Napušteni rov u rudniku Raša.