Od 1. do 5. lipnja 2026. u Parku prirode Papuk održana je interdisciplinarna terenska nastava za studente 2. godine prijediplomskog studija Znanosti o okolišu.
Tijekom pet dana studenti su imali priliku upoznati metode terenskog rada biologa, geografa i geologa, od pripreme za izlazak na teren i korištenja terenske opreme do prikupljanja, obrade i interpretacije podataka. Cilj nastave bio je povezati teorijska znanja stečena tijekom studija s praktičnim radom u prirodnom okolišu te studentima približiti interdisciplinarni pristup istraživanju okoliša.
U biološkom dijelu nastave studenti su aktivno sudjelovali u uzorkovanju algi, slatkovodnih beskralježnjaka i entomofaune primjenjujući različite metode terenskog istraživanja. Kroz praktičan rad upoznali su raznolikost organizama, njihove ekološke uloge te važnost biološkog monitoringa u istraživanju i očuvanju prirode.
Geološki dio nastave bio je usmjeren na upoznavanje geološke građe Papuka, analizu stijena i geoloških struktura na terenu te razumijevanje geološke povijesti jednog od najvrjednijih područja geološke baštine u Hrvatskoj.
Geografski dio terenske nastave
Geografski dio terenske nastave odvijao se tijekom tri radna dana, tijekom kojih su studenti, radeći u manjim grupama, rješavali niz praktičnih zadataka iz područja fizičke geografije i geomorfologije.
Prvi dio nastave bio je posvećen snalaženju u prostoru i terenskom kartiranju. Studenti su usvajali osnove orijentacije, određivanja azimuta te korištenja kompasa, GNSS uređaja, bespilotne letjelice i termalne kamere. Slijedio je geomorfološki dio nastave tijekom kojeg su istraživali geomorfološka obilježja Parka prirode Papuk, s posebnim naglaskom na krško područje kod Jankovca. Na temelju opažanja na terenu studenti su kartirali geomorfološke oblike na kartografskim podlogama. Prepoznavali su i kartirali jaruge, plavine, urušne kupe, sedru, špilje, ponikve i druge oblike, istovremeno raspravljajući o njihovom postanku i razvoju. U nastavku su kartirali sedrenu barijeru i upoznali se s procesima njezina nastanka, uvjetima koji omogućuju rast sedre te njezinom geomorfološkom značaju. Posljednji dio geografskog dijela obuhvatio je hidromorfološki monitoring na vodotoku Veličanka. Studenti su se upoznali s osnovnim metodama procjene hidromorfološkog stanja vodotoka, analizirali obilježja riječnog korita i obala te uočavali povezanost između prirodnih i antropogenih utjecaja na vodotoku.
Kroz kombinaciju terenskih opažanja, kartiranja, mjerenja i interpretacije rezultata studenti su stekli praktična iskustva koja nadopunjuju teorijska znanja stečena tijekom nastave. Terenska nastava omogućila im je bolje razumijevanje geografskih i geomorfoloških procesa te razvoj vještina koje čine temelj rada geografa i stručnjaka za okoliš.
