Prikaz knjige “Kako smo stvarali Centar za posjetitelje Med dvemi vodami” (Međimurje, 2021.)

Nenad Buzjak

30. prosinca 2021.

l

UVOD

Nova knjiga iz radionice Međimurske prirode biti će koristan priručnik za stručnjake, edukatore i sve one koji se bave mišlju o vlastitom centru za posjetitelje.

Nedavno je, samozatajno i u tišini, svjetlo dana ugledala knjiga koja sasvim sigurno i potpuno neopravdano neće podignuti prašinu niti na javnoj sceni niti tamo gdje bi najviše trebala – u poljuljanom nam sektoru zaštite prirode. Zaštite prirode koja, prvi puta u novijoj hrvatskoj povijesti više nije zastupljena u nazivu nadležnog joj Ministarstva, nego je sada stopljena u bezličnu i otrcanu sintagmu “održivog razvoja” zamućenu aferama ponajprije iz sfere tzv. “zelene energije”. No to je neka druga tema koja, zbog tog divovskog civilizacijskog koraka unatrag, zaslužuje poseban osvrt.

Kada sam je dobio i prolistao u prisustvu dvoje autora, neoprezno ispalih prvo što mi je palo na pamet i nazvah je “kuharicom” bez ikakve namjere omalovažavanja. Upravo suprotno. Kuharice (kao knjige) smatram jednim od najkorisnijih tipova praktične književnosti. Sada, kada sam dublje i s više razumijevanja pročitao sve što je između njenih korica siguran sam da u prvoj kvalifikaciji nisam nimalo pogriješio. Upravo suprotno.

Knjiga “Kako smo stvarali Centar za posjetitelje Med dvemi vodami” (koji smo već predstavili na portalu Geografija.hr!) djelo je petero autora, zaposlenika “Međimurske prirode – javne ustanove za zaštitu prirode” koja se o prirodi brine u Međimurskoj županiji. Nije to prva knjiga koja nam dolazi iz tog središta modernih trendova u zaštiti prirode. No ova je po nečemu posebna. Poslužit ću se riječima jednog od autora, ravnatelja JU Siniše Goluba koji je u predstavljanju knjige na web stranicama Ustanove, objašnjavajući njenu svrhu, napisao sljedeće: “Brojni se EU projekti provode diljem Hrvatske, a da iza njih ne ostane pisani trag o iskustvu provođenja pojedinog projekta. Rezultati projekta često se doživljavaju kao “narodna pjesma” odnosno kao da su rezultat rada nepoznatih ljudi i kao da su pali s neba. E pa, s obzirom da smo na projektu CZP Med dvemi vodami radili već od 2007. godine, red je da takav opsežni projekt dobije i svoju monografiju. Meko ukoričena knjiga cilja na publiku koju zanima pozadina projekata iz kojih nastaju zanimljivi konačni rezultati kao što su centri za posjetitelje i drugi srodni interpretacijski centri.“.

U čemu je značaj ovih riječi? Korisnici zaštićenih područja centre za posjetitelje (kraće CZP) doživljavaju ili ne doživljavaju. Svatko na svoj način. Svi mi koji smo imali sreće posjetiti neke od zaštićenih područja SAD-a znamo što su posjetiteljski centri i koja je njihova uloga u onom prvom dodiru s nacionalnim parkom, rendžerima i masom korisnih informacija jer smo ih imali prilike upoznati u sustavu koji ih je izmislio i gdje su u proteklih 65 godina dovedeni do savršenstva zahvaljujući poznatom programu moderniziranja i ulaganja u zaštićena područja Mission 66 (Davis 2003). Nešto o čemu većina naših zaštićenih područja može samo sanjati ili u novije vrijeme uspijeva realizirati zahvaljujući EU fondovima. Reakcije na pojavu posjetiteljskih centara su podijeljene – od odobravanja većine putnika namjernika, izletnika, turističkih agencija i razrednika, do negodovanja pojedinih planinara i ljubitelja iskonske prirode koji ne prihvaćaju  ideju prezentacije prirode temeljene na patvorinama, izlošcima, monitorima i hologramima u zgradama, dakle svemu što je od prirode suprotno samo po sebi i od čega u prirodu bježimo.

Vratimo se knjizi. Napisali su je stručnjaci i praktičari s velikim iskustvom u zaštiti prirode: mr. sc. Siniša Golub (ravnatelj JU, magistar znanosti upravljanja zaštićenim područjima), dr. sc. Mihaela Mesarić (stručna voditeljica, geograf), mr. sc. Zoran Šardi (koordinator uspostave CZP-a, geograf), mr. sc. Sara Srša (urbana šumarka i interpretatorica) i Roberta Radović (novinarka i interpretatorica). Knjiga broji 120 stranica u mekanim koricama, vizualno je privlačna i obiluje zanimljivim fotografijama Davorina Mancea, Davora Žerjava, Žana Novosela i Nakladnika te lijepim ilustracijama. Izdana je u nakladi Međimurske prirode, a za kvalitetan tisak i uvez zaslužna je tiskara Letis d.o.o.

Struktura knjige je pomalo neformalna pa je teško pobrojati poglavlja i potpoglavlja. Iza opsežnog predgovora slijedi pet poglavlja. Autori nas u njima vode svaki kroz svoj aspekt, doživljaje i praktične savjete temeljene na slatkim i gorkim iskustvima. Priča počinje poglavljem “Od poluruševine do prostora za interpretaciju baštine” S. Goluba i dilemom da li za ovakvu namjenu renovirati staru zgradu ili graditi novu te na čemu temeljiti odluku. Spominje se sve od problematike vlasničkih odnosa, do stava lokalne zajednice, dostupnosti, infrastrukture, parkirališta i cijelog okružja u kojem će se obavljati prijem posjetitelja i interpretacija baštine. S. Golub čitatelje upoznaje s važnim značajkama CZP-a: što jest, što nije i što bi trebao biti: kao prostor u kojem se nenametljivo posjetitelja informira o važnim temama, kao mjesto prvog susreta s baštinom kraja i izgradnjom poštovanja prema njoj (što posjetitelje treba naučiti) i mjesto s kojeg posjetitelji moraju izaći bogatiji za novo iskustvo kojim će i sami širiti ideju zaštite prirode u sredini u koju se vraćaju.

M. Mesarić je u knjizi imala važan zadatak – u poglavlju “Proces planiranja je najbitniji, sami planovi manje su važni? Nije baš tako…” objasniti složeni proces od izbora tema prezentacije do planiranja posjećivanja prema ciljanim skupinama posjetitelja. Kao ciljane skupine definirani su: lokalno stanovništvo, turisti, školske grupe i stručni posjetitelji. Objašnjen je temeljni koncept stalnog muzejskog postava koji se bazira na Muri i Dravi, krajobraznoj raznolikosti Međurječja iznikloj iz kombinacije trojstva međimurskog krajobraza kako ga mi danas doživljavamo: georaznolikosti, te biološke i kulturne raznolikosti prostora. Upravo kulturni pečat generacija Međimuraca pred interpretaciju stavlja jedan veliki izazov – kako interpretirati baštinu županije u kojoj je od izvorne prirode ostalo malo ili ništa, a svuda kuda pogled seže sveprisutan je trag čovjeka. Međimurski krajobraz u većem dijelu ima još jedan prirodni “hendikep” – najveće brdo je Cimermanov brijeg visok 345 m (eMedjimurje 2015) pa baš i nema prirodnih vidikovaca s kojih se vide međimurska prostranstva. Sljedeći je izazov prezentacija uživo riječnog krajobraza jer je posjetiteljev pogled na obali rijeke često ograničen budući da je nepristupačan zbog strme obale ili je teren povodan i uokviren grmljem i drvećem, tj. za većinu posjetitelja “predivlji” jer nema uređenih pristupa pa je teško uočiti meandre, mrtvice, sprudove i otoke, njihov živi i neživi svijet. U tome je važnost CZP-a i dobro osmišljene interpretacije, posebno onih dijelova krajobraza na koje je nestručno, ali znatiželjno oko potrebno usmjeriti i izdvojiti za njega, u šumi vizualnih informacija kojima svaki krajobraz obiluje, ono najbitnije. Jer ipak smo svi ponajprije vizualni tipovi. Posebno je obrađeno “kadroviranje”, tj. ljudski resursi od rukovoditelja do interpretatora i raspodjele radnog vremena koje spada u profesionalnu etiku na koju se u javnim službama povremeno zaboravlja. Ono što posebno veseli je da je tekst protkan idejom da se i šefovi i interpretatori ne rađaju “s malom maturom” već da je potrebno sustavno raditi na njihovom i odgoju i obrazovanju kroz sve dostupne oblike interne i eksterne edukacije. Ovo poglavlje nekako povezujem s principima oca moderne interpretacije Freemana Tildena (Tilden 1957), na što me podsjećaju i dvije “parole” kojima je dr. Mesarić završila svoj dio teksta: “Interpretacija, a ne instrukcija” i jedna posebno bitna: “Prenosimo poruke i potičemo ljude na promjenu ponašanja”. Mlađim generacijama ovo bi trebalo biti nešto normalno jer danas kroz svu silu školskih predmeta uče o okolišnim sadržajima, dok je za nas/naše starije ovo čak i važnije s obzirom da ekoloških sadržaja u nastavi tijekom našeg/njihovog školovanja gotovo da nije ni bilo, a često je jedini izvor znanja o tim temama bio časopis “Priroda”, nadobudna profesorica biologije i tu i tamo koji rijetki članak u Modroj lasti.

“Projekti i kako zaista funkcioniraju” poglavlje je koje potpisuje Z. Šardi. Kolega geograf odmah razbija mitove o tome da europski “penezi” padaju s neba. Opisan je trnovit put od definiranja što se uopće želi, preko praćenja natječaja, izrade projektne prijave, planiranja troškova (koje je s našom javnom nabavom priča za sebe…) i, ako je sreće kao što je bilo u ovom slučaju, do provedbe projektnih aktivnosti sa svim zamkama i stalnim prijetnjama novčanim sankcijama u slučaju i najmanje greške. To je dio posla u kojem djelatnici javne ustanove budu i planeri i projektanti i pregovarači, a s druge strane su kontrolna tijela, arhitekti, građevinari i radnici izvođači. Posebno su vrijedna iskustva opisana u potpoglavlju “Terenske kontrole radova” koje nekome sa strane mogu djelovati komično, ali svima nama koji smo u našim institucijama prošli kalvariju bezbrojnih sastanaka s projektantima i raspravljali sa zidarima i soboslikarima, prizivaju u svijest slike koje često graniče s noćnim morama. Interesantna je priča o izradi i montaži postava te nešto što, čini se, mnogi zaboravljaju – da svu opremu treba održavati i da se to mora platiti i kad projekta i sredstava EU više ne bude, da se oprema haba jer radi stotine sati tjedno, da treba znati tko će je i pod kojim uvjetima servisirati.

Tako dolazimo do poglavlja “Otvoreno! Što sad?” koje je napisala S. Srša. Teme ovog poglavlja su: organizacija radnog vremena i “situacije” s korisnicima, turističkim vodičima i onima kojima svako podsjećanje da se ulaznica plaća izbija znoj na čelo, zatim vrlo važno pitanje pružanja informacija posjetiteljima još dok sami planiraju dolazak koristeći Internet ili na samoj lokaciji, do rasporeda rada djelatnika i mikromenadžmenta, izazova uslijed tehničkih i organizacijskih problema tijekom rada CZP-a, pitanja blagajne i ugostiteljske ponude (da ili ne?). Poseban dio posvećen je problematici suvenira, nečemu na čemu se u već spomenutim američkim nacionalnim parkovima okreće zarada koja je po iznosu slična godišnjim budžetima omanjih država, a sve je isplanirano do najmanjih detalja – od namjernog usmjeravanja posjetitelja kroz šoping koridore do toga da suveniri moraju biti interesantni, reprezentativni i biti takvog raspona cijena da su dostupni svakome.

Knjiga završava poglavljem “Pogled sa strane ” R. Radović koja nas preko svog novinarskog iskustva upoznaje sa svim izazovima medijske komunikacije. Tema je to koja bi dobro došla velikoj većini naših zaštićenih područja u kojima je medijska komunikacija na vrlo niskim granama, počevši od angažmana na društvenim mrežama do komunikacije s posjetiteljima putem drugih medija. Kroz poglavlje se uvijek nekako provlače dva pojma: inovativnost i proaktivnost, tj. potreba kreiranja sadržaja i događaja kojom će CZP na sebe skrenuti pažnju javnosti. Naravno, to je u današnje vrijeme prezasićenosti medijskim sadržajima i plitkim temama izuzetno teško pa je put koji se nameće angažiranje profesionalne osobe, stručnjaka na polju medijskih komunikacija koji će pomoći u počecima i educirati djelatnike barem u osnovama. Ovdje su opisane i neke temeljne postavke u komunikaciji interpretatora i osoblja CZP-a s posjetiteljima, gdje u središtu nije samo znanje odgovoriti na sva pitanja, nego izgraditi odnos kroz govor tijela, gestikulaciju lica, maštovitu i afirmativnu dvosmjernu komunikaciju prilagođenu svim tipovima ljudi koji će posjetiti Centar.

I kada dođete do kraja knjige i mislite da je putovanje završilo, slijedi potpoglavlje koje me je posebno nasmijalo – “Mišlju, riječju, djelom i propustom…”. Da si olakšam pisanje, a da Vama ne pokvarim radost čitanja, ilustrirat ću ga samo jednim izvodom: “Dizajneri interijera za to nisu bili nadležni, tj. plaćeni, a arhitekti i građevinski inženjeri su previdjeli pa u objektu u konačnici nije postavljen sustav ventilacije i izmjene zraka…”. U nastavku je navedeno još 10 sličnih “bisera”…

Na kraju osvrta knjigu mogu procijeniti kao zaljubljenik u prirodu ili kvalitetan rad ljudi iz ove javne ustanove kojom odskaču od većine, ali to bi se moglo ocijeniti subjektivnim. Radije ću to učiniti kao sveučilišni nastavnik i netko tko nastoji pratiti stanje u sektoru zaštite prirode Republike Hrvatske. S obzirom da u okviru svojih predmeta na Geografskom odsjeku PMF-a Sveučilišta u Zagrebu obilato obrađujem teme o zaštiti prirode, interpretaciji baštine, poučnim stazama i posjetiteljskim centrima, ova će mi knjiga izvrsno služiti kao priručnik u kabinetskoj i terenskoj nastavi na preddiplomskom i diplomskom studiju. Studentima će služiti kao dopunska literatura i odlična priprema ako svoj iskorak u realni svijet odluče napraviti bilo u nekom od zaštićenih područja, bilo kao djelatnici u turizmu. Uz objektivan prikaz procesa nastanka CZP-a od ideje do prijave projekta i njegove realizacije, velika vrijednost knjige jesu osobna iskustva, vedri trenutci, razočaranja i strahovi djelatnika koji su i entuzijastično i profesionalno pristupili ostvarenju cilja kojeg nije bilo lako doseći.  Na hrvatskom jeziku ovakva literatura kronično nedostaje pa knjiga neće služiti samo onima s idejom i potrebom gradnje sličnog centra, nego i svima nama koje centre rado posjećujemo i rabimo. A nakon toga ćemo ih promatrati drugim očima, procjenjivati i međusobno uspoređivati te gledati na jedan drugi način. Nadajmo se da će to znati cijeniti i više instance o čijoj naklonosti, podršci i političko-financijskoj volji ovisi rad ovakvih ustanova koje služe općem dobru i onda kada ne ostvaruju profit. Jer zalažu se za nešto što, kada nestane, novac ne može zamijeniti – prirodu koja nam život znači, baštinu i identitet koji nas čini jedinstvenima u svijetu koji se neminovno mijenja.

Literatura

eMedjimurje 2015: Pronađena nova najviša točka u Međimurju. https://emedjimurje.net.hr/vijesti/drustvo/3088085/predstavljena-najvisa-tocka-u-medimurju-nalazi-se-na-mohokosu/ (29. 12. 2021.)

Davis, T.M. 2003: Mission 66 Initiative.” CRM: The Journal of Heritage Stewardship 1 no. 1 2003., https://home1.nps.gov/CRMJournal/Fall2003/research4.html (29. 12. 2021.)

Mesarić, M. 2021: Interpretacija kao sredstvo konzervacije prirode na primjeru Međimurja. https://geografija.hr/clanci/interpretacija-kao-sredstvo-konzervacije-prirode-na-primjeru-medimurja/

Tilden, F. 1957: Intepreting Our Heritage. University of North Carolina Press.

Skip to content